Javnost se polahko upoznaje sa sloganima političkih stranaka za predstojeće Opće izbore. Međutim, gotovo po pravilu, slogani kod nas ne ostaju samo dio predizbornog štimunga, nego postaju povod za nove političke okršaje.

Tako je slogan Stranke demokratske akcije izazvao reakcije, posebno u redovima Naroda i pravde.

Prema dosad dostupnim informacijama, SDA će u kampanju ući s općim sloganom Samo SDA, uz poseban slogan namijenjen Kantonu Sarajevo: Samo SDA – pa makar bilo bolje.

Upravo je ovaj prvi aktivirao stare političke reflekse i vratio u javni prostor dobro poznatu tezu koju godinama ponavlja osnivač Naroda i pravde Elmedin Konaković – da je napustio SDA zato što su njemu država i narod važniji od stranke.

Ta se mantra često ponavlja, ali upravo zato zaslužuje da joj se pristupi bez navijačkih strasti, a s nekoliko sasvim legitimnih pitanja. Jer, teško je povjerovati da su gotovo svi politički rascjepi među Bošnjacima posljedica dubokih ideoloških razlika. Mnogo vjerovatnijim djeluje da su oni rezultat sukoba političkih ambicija, različitih interesa i ega koji se teško mire s podređenom ulogom.

Paradoks je tim veći što isti ti politički akteri nerijetko posežu za moralnim i vjerskim poukama, podsjećajući javnost na vrijednosti skromnosti i bratstva. A onda, čim osvoje političku dužnost, nerijetko se ponašaju kao da povijest počinje njihovim dolaskom.

Od predsjednika mjesne zajednice do vrha države, obrazac često izgleda isti, jedino što se mijenja, jeste hijerarhija dužnosti.

Ako je, dakle, osnovna politička poruka Naroda i pravde da su država i narod uvijek ispred stranke, onda je sasvim prirodno da se upravo kroz tu prizmu posmatraju i odluke koje su donosili otkako su preuzeli dio vlasti.

Političke parole imaju jednu nezgodnu osobinu, a to je da vremenom postanu mjerilo svojih autora.

Onoga trenutka kada se izgovore, javnost stječe pravo da vas po njima i ocjenjuje.

Prvo pitanje tiče se odnosa prema institucijama. Ako je Ustav temelj svake države, kako onda objasniti politički pristanak na njegovu suspenziju u procesu formiranja vlasti? Zagovornici će reći da je riječ bila o nužnom političkom kompromisu, protivnici da je riječ o opasnom presedanu.

Ali ostaje pitanje. Može li se odbrana države graditi na privremenom suspendiranju njenih najviših pravnih principa?

Drugo pitanje odnosi se na kadrovsku politiku. Građani su godinama slušali da dolazi vrijeme stručnosti, odgovornosti i novih standarda. Međutim, dio imenovanja izazivao je ozbiljne polemike. Od izbora ministara do ljudi na drugim odgovornim funkcijama, javnost se često pitala jesu li kriteriji zaista bili stručnost i integritet ili politička računica. Ako je država ispred stranke, onda bi upravo kadrovska politika trebala biti njen najjači dokaz. 

Jedino je utvrdo, što bi naš narod rekao - valja se potruditi pa izabrati ovako loše kadrove. 

Treće pitanje odnosi se na političku odgovornost. U demokratskim društvima nije presudno da li će se pojaviti afera, nijedna vlast nije imuna na njih. Presudno je kako vlast reagira. Da li objašnjava? Da li odgovara na pitanja? Da li prihvata odgovornost kada je to potrebno? Ili računa da će vrijeme učiniti svoje, a javnost zaboraviti? 

Uzmimo samo ovu godinu. Gotovo da nije prošla nijedna hefta bez nove političke afere koja je otvorila pitanje načina na koji Trojka upravlja institucijama. Od kontroverzi oko javnih nabavki i netransparentnih ugovora u Kantonu Sarajevo, gdje već godinama vedri i oblači, preko Federacije BiH, u kojoj se ozbiljni problemi nastoje amortizirati simboličnim povećanjima pojedinih socijalnih davanja, pa sve do državnog nivoa, gdje politička logika često izgleda kao da je izgubila svaki smisao.

Jer kako drugačije objasniti situaciju u kojoj se mjesecima govori o izbacivanju SNSD-a iz vlasti, dok se istovremeno pristaje na imenovanja kadrova koji dolaze upravo iz te političke strukture?

Posljednji navodi bivše ministrice vanjskih poslova Bisere Turković zaslužuju ozbiljan institucionalni odgovor, bez obzira na političke razlike.

Ona je iznijela teške optužbe koje se odnose na navodnu umiješanost službenog vozača Ambasade Bosne i Hercegovine u Danskoj u slučaj krijumčarenja 818 kilograma kokaina, uz niz pitanja o procedurama, odgovornosti i eventualnoj šteti po međunarodni ugled države. 

U politici se često govori da je percepcija jednako važna kao i činjenice. Upravo zato nije dovoljno reći da je nekakav slučaj politički motiviran ili da će ga vrijeme demantirati. Ako postoje odgovori, javnost ih zaslužuje čuti. Ako ih nema, pitanja ostaju živjeti mnogo duže od svakog demantija.

Ove tvrdnje ne trebaju nas iznenaditi, ako se ima u vidu navodna povezanost, vrha Naroda i pravde s kriminalnim podzemljem i narkokartelom.

U političkom prostoru godinama se pojavljuju različite medijske objave o sadržaju Sky komunikacija u kojima se spominju pojedini političari, među njima i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković.

Te objave izazvale su značajnu pažnju javnosti, dok su akteri odbacivali optužbe koje ih dovode u vezu s bilo kakvim nezakonitim aktivnostima.

Bez obzira na to, ostaje političko pitanje koje nijedna stranka koja svoj identitet gradi na transparentnosti i moralnom čistunstvu ne može izbjeći. Može li se povjerenje graditi bez potpunih i uvjerljivih odgovora na teme koje mjesecima ili godinama opterećuju javni prostor? 

Možda je upravo slogan SDA nenamjerno otvorio najvažniju raspravu ove kampanje.

Ne zato što u sebi nosi neku posebnu političku mudrost, nego zato što je izazvao reakciju onih koji su godinama gradili vlastiti politički identitet na tvrdnji da su država i narod važniji od stranke. A upravo tu počinje prostor za ozbiljnu političku raspravu. Ne o tome ko je izgovorio bolji slogan, nego ko je tokom mandata bio dosljedniji vlastitim riječima. Zašto? Zato, jer birači ne glasaju za parole, nego za rezultate.

Političare ne treba mjeriti po konferencijama za medije, nego po odlukama koje ostanu iza njih.

Najpoštenije cijelu priču svesti na jedno pitanje. Ako je država zaista uvijek ispred stranke, jesu li sve odluke donesene proteklih godina bile u interesu države ili su neke prije svega bile u interesu očuvanja političke moći?

Odgovor na to pitanje neće dati ni slogan, ni saopćenje, ni politički marketing. Dat će ga birači, onda kada iza paravana budu odlučivali kome će povjeriti svoj glas.