Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić na poziv Udruženja veterana i patriota Armije Republike Bosne i
Hercegovine i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine New York prisustvovao je obilježavanju 32. godišnjice od formiranja Armije Bosne i
Hercegovine.
- Važno je da se priča o onome što je bilo prenosi na djecu.
Mi znamo šta je bilo, ali ako ne budemo pričali o borbi Armije Bosne i
Hercegovine, ne da se hvalimo, nego o tome šta je ona značila, koliko je bila
važna za opstanak Bosne i Hercegovine, za opstanak naroda, za opstanak svih
onih koji tu zemlju doživljavaju kao svoju, ako tu ljubav ne budemo prenosili
budućim generacijama izgubiti će se sve to, i to će pokupiti prašina istorije.
Vrijeme prolazi i neko mora nastaviti da nosi tu ideju - naveo je Komšić.
Dodao je da da "smo uspjeli u jednom zadatku koji je historijski postavljen pred našu generaciju da se odbrani naša domovina, da odbranimo stečenu nezavisnost Bosne i Hercegovine".
- Kakva god da je Bosna i Hercegovina, a siguran sam da oni koji su se borili nisu zamišljali da će ona biti takva kakva je danas, a može joj se naći hiljadu i jedna primjedba, ja vas molim da imate uvijek na umu, to je naša domovina, imamo je, imamo državu. Država nije data zauvijek, puno je dušmana koji kruže oko države i rado bi završili ono što nisu uspjeli krvlju, tenkovima, topovima, uključujući i genocid, rado bi to danas da završe u miru. Zato kažem važno je da se priča prenosi dalje, da naša djeca ako ništa imaju tu strast u sebi kada govorimo o Bosni i Hercegovini - rekao je Komšić i dodao:
- Siguran sam da Bosna i Hercegovina ne može propasti, a znate zbog čega. Zato što je uvijek mnogo više onih koji će je braniti, pa čak i svojim životom od onih koji žele da je unište. Jedna od tih borbi se upravo odvija u UN-u. To je borba za istinu, da se ne zaboravi ono što se dešavalo jula 1995. u Srebrenici. To je ljudska borba koja nema veze s politikom, a ima veze sa moralom i našom domovinom.
Dodao je da je "puno ljudsko pravo biti ponosan na Dan Armije i na sve ono što on znači".
- To je nešto što me obilježilo do kraja života i ja ne da se ne stidim nego se ponosim i uvijek kažem, ne daj Bože, u istoj situaciji, sutra bih postupio opet isto - naveo je on