Obilježavanju godišnjice bitke za brdo Žuč, Dana odbrane općine Novi Grad u Sarajevu, gdje je izgrađen i spomenik u čast najboljih sinova ove zemlje koji su dali svoje živote u odbrani, nazvan "Krila slobode", prisustvuje na hiljade ljudi, a tu je i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Zlatni ljiljan, Željko Komšić koji se obratio prisutnima.

Govorio je o sadašnjosti i budućnosti, naglasivši kako moramo sami sebi odgovoriti na nekoliko pitanja i da nije rješenje "gurati glavu u pijesak".

- Nije mi namjera držati govore o prošlosti, ali jeste namjera pozvati sve da se u tišini i u svojim mislima sjetimo naših ratnih drugova koji su poginuli braneći sve ono za šta vrijedi život dati. Ovaj veličanstveni spomenik je sjećanje na njih, da se njihovim najbližima kaže kako nisu zaboravljeni ni oni ni njihova žrtva. Ovaj spomenik je i bio moralna obaveza naše generacije zbog naših poginulih drugova, zbog onih koji su ostali bez zdravlja, njihovih porodica. Hvala svima koji su doprinijeli da smo danas ovdje - kazao je na Žuči Komšić.

Kaže kako mu nije namjera biti patetičan, ali kako treba da se čuje poruka onih koji su iz rata izašli živi zahvaljujući Bogu, kako poručuju saoborcima koji su dali svoje živote u odbrani zemlje, da im nedostaju, da su ponosni što su ih poznavali i zahvaliti im na svemu.

- Prošlost ne možemo mijenjati, ali bih rekao nešto o sadašnjosti i budućnosti. Da li smo mi Bosanci i Hercegovci svjesni trenutka u kojem živimo? Znamo li šta hoćemo i gdje idemo? Politike koje su izvele zlo koje nas je snašlo, jačaju i ponovo kidišu na našu malu i lijepu zemlju sa istim ciljem kao i '90-ih godina. Možda oni koji provode te politike misle da imaju danas moćnije saveznike i da ne obraćamo pažnju, da je trenutak za završni udarac.

Ali, teže pitanje je šta mi radimo, jesmo li svjesni toga? Jesmo li svjesni da je u Bosni i Hercegovini ponovo počeo progon ljudi zbog mišljenja, pisanja? Jesmo li svjesni da represivni aparat naše države počinje da se koristi za politički progon ljudi zbog drugačijeg mišljenja. Jesmo li spremni da na to zažmirimo? Jesmo li spremni da šutimo na to jer se to ne događa nama već drugima a da se probudimo tek kada nam nož bude pod grlom?

Jesmo li spremni napraviti razliku između politika koje su prljave same po sebi i izdaje zemlje? Jesmo li spremni napraviti razliku između oportunizma, konformizma, ljudske časti ili empatije?

Je li nam stalo do obraza barem imalo kao do ličnih interesa? Jesmo li spremni biti glavno jelo na meniju zla koje nas je snašlo u prošlom stoljeću? Jesmo li spremni da zaboravimo - pita Komšić.

Kaže kako već neko vrijeme razmišlja o tome da li su ljudi spremni čuti takva pitanja.

- Gurati glavu u pijesak pored otvorenih očiju je glupo i pogibeljno. Znajte, nisam pesimista samo nisam spreman da bježim od istine. Nisam spreman da šutim, lažem i sebe i vas. Bojim se da je to naša sadašnjost puna teških pitanja. Površno sam pomenuo samo par njih. O spremnosti da odgovorimo na ta pitanja ovisit će i naša budućnost - poručio je Komšić.