Duže od decenije u skoro svakom javnom istupu političkih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini, a često i onih iz Hrvatske, slušali smo i čitali riječ "majorizacija". U posljednje vrijeme nju češće mijenjaju termini "legitimno predstavljanje naroda" i "obespravljenost", te na kraju potreba za rješavanjem "hrvatskog pitanja".

Ovi termini, papagajski ponavljani, ušli su u opći narativ, čemu doprinosi i dobar dio sarajevskih medija, ne propitujući šta oni uopće znače.

Pa da vidimo ko su, da prostite, ta majorizacija, to legitimno predstavljanje i šta je to hrvatsko pitanje?

Nadvladavanje većinom, nadglasavanje najčešća je definicija majorozacije. Jesu li Hrvati kao narod majorizirani? Po Ustavu BiH, konstitutivni narodi i ostali su predstavljeni kroz domove naroda na državnom i federalnom nivou, te Vijeće naroda u entitetu RS. To su, po definiciji, gornji domovi dvodomih parlamenata i biraju se posredno. Donji, zastupnički, odnosno predstavnički dom je građanski. U njemu nisu predstavljeni narodi, već političke stranke. Dakle, u tim domovima ne može biti nikakve "majorizacije Hrvata".

Sjećate li se da je neko preglasao Klub Hrvata u nekom od domova naroda? Ne sjeća se ni Čović. Ali, vrlo je svježe sjećanje na situaciju u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH gdje su klubovi Srba i Hrvata pomnožili s nulom, odnosno majorizirali Bošnjake. Desilo se to kada su u rukovodstvo ovog doma, mimo volje Kluba Bošnjaka izabrali Kemala Ademovića, koji je sam sebe predložio. Prijedlog većine Kluba Bošnjaka, četiri od pet delegata, jednostavno je zanemaren, piše Stav.

Slično se desilo i u federalnom Domu naroda. Tri puta je odbijen i preglasan prijedlog Kluba Bošnjaka za imenovanje u kolegij Doma. Umjesto prijedloga većine Kluba Bošnjaka, glasovima Hrvata i Srba, izglasan je prijedlog – manjine.

Dakle, nisu majorizirani Hrvati, već oni, zajedno sa Srbima, majoriziraju Bošnjake, koji čine 80 posto stanovništva u FBiH i više od 50 posto u BiH.

Čović će to u iznenadnom napadu iskrenosti nazvati ogromnom greškom, ali neće učiniti ništa da je ispravi.

Pod "majorizacijom Hrvata" hrvatski zvaničnici uglavnom podrazumijevaju izbor za člana Predsjedništva BiH, uporno pogrešno tumačeći Ustav i Izborni zakon.

Po Ustavu, tri člana Predsjedništva BiH biraju se na direktnim izborima, po sistemu jedan čovjek jedan glas, u dvije izborne jedinice. Jedna izborna jedinica je entitet RS, a druga FBiH. Iz RS se bira jedan član – Srbin. Iz FBiH se biraju dva člana – Bošnjak i Hrvat. I oni su upravo to – Srbin, Bošnjak i Hrvat, a ne srpski, bošnjački i hrvatski predstavnik, niti je predviđeno da za Srbina glasaju samo Srbi, za Bošnjaka samo Bošnjaci i za Hrvata samo Hrvati. Za njih glasaju – građani. Takav sistem je potisan u Dejtonu, uz potpis i – Franje Tuđmana.

Ono što je ispočetka smetalo HDZ-u, a sada smeta gotovo svim predstavnicima stranaka s hrvatskim predznakom, jesu četiri izborne pobjede Željka Komšića. Za njih Komšić nije "legitiman", jer nije izabran isključivo "hrvatskim glasovima". Zanimljivo je da pobjedu Mladena Ivanića 2014. godine, kada je za samo 7.000 glasova pobijedio Željku Cvijanović, nikada niko nije osporavao iako je potpuno jasno da su mu presudne glasove dali Bošnjaci – građani RS-a.

Iako je po istom Ustavu i Izbornom zakonu po kojem je izbornu pobjedu odnio Komšić, 2014. godine pobijedio je i Čović, od Komšićevih legalnih i legitimnih pobjeda (tako je sve što je u skladu sa Ustavom i zakonima) stvoreno je tzv. "hrvatsko pitanje". Pitanje kojeg nema, jer po Ustavu i Izbornom zakonu, "hrvatski glasovi" u izboru za člana Predsjedništva BiH ne postoje.

Da "hrvatskog pitanja" nema, ali da ima pitanja svih drugih, potvrđuju i presude Evropskog suda za ljudska prava protiv Bosne i Hercegovine. Njima je utvrđena diskriminacija svih naroda i manjina u BiH ili nekom njenom dijelu – osim Hrvata. Tim presudama je utvrđeno da su diskriminisani Jevreji (Finci), Romi (Sejdić), Albanci (Šlaku), Ostali (Zornić), Bošnjaci u RS (Pilav), Srbi u FBiH (Pudarić).

Dakle, ne postoji presuda Evropskog suda za ljudska prava kojima je utvrđena diskriminacija Hrvata. Niti je ikada ijedan Hrvat podnio tužbu Evropskom sudu za ljudska prava. "Nositelji europskih vrijednosti" ili ne vjeruju Evropskom sudu za ljudska prava ili će biti, što je bliže istini, da nemaju osnova da se žale na diskriminaciju.

Pa ipak, svi koji su stvarno diskriminisani u narativu se svode pod "obavezu provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava", a samo je u slučaju onih koji nisu diskriminisani u narativu napravljeno "hrvatsko pitanje".

Suština skoro dvodecenijskih zahtjeva HDZ-a za izmjenu Izbornog zakona svodi se upravo na to – da isključivo Hrvati biraju Hrvata u Predsjedništvo BiH. U cijelu priču su uvučeni i predstavnici međunarodne zajednice, koji su predlagali razne modele i vršili pritisak na probosanske stranke da povećaju utjecaj građana hrvatske nacionalnosti u izboru Hrvata u Predsjedništvo BiH. Sve te prijedloge odbijao je upravo Čović, jer mu nisu nudili dovoljno garancije da će biti izabran onaj koga, u suštini, on želi.

A šta stvarno hoće Čović vidljivo je iz prijedloga izmjena Izbornog zakona koji je upućen u Dom naroda. Suština je da jednog člana Predsjedništva BiH izaberu svi građani, a drugog stanovnici tri kantona u kojem Hrvati čine većinu – HNK, ZHK i Kanton 10. Prijedlog nije u skladu sa Ustavom, niti presudama Evropskog suda za ljudska prava, jer umjesto da otklanja, uvodi nove nejednakosti koje se tiču vrijednosti glasa.

Jer, po HDZ-ovom prijedlogu, glasovi Hrvata iz tri kantona vrijedili bi više od glasova Hrvata u drugim dijelovima BiH, a isto tako i od glasova Bošnjaka i drugih.

O kakvom se prijedlogu radi, najbolje otkriva "izborna matematika". Na izborima 2022. godine sve stranke sa hrvatskim predznakom u ova tri kantona su osvojile oko 100.000 glasova. To bi značilo da bi u slučaju da se pojave dva kandidata Hrvata, za pobjedu bilo dovoljno oko 50.000 glasova, ako su tri kandidata, pobjedu teoretski donosi 33-34 hiljade glasova itd.

Na posljednjim izborima za člana Predsjedništva BiH u Federaciji je glasalo 980.000 birača, što znači da bi, po HDZ-ovom prijedlogu, jednog člana izabralo pet posto ili manje birača. Pardon, Hrvata. Čovićevih. Legitimnih. Nemajoriziranih.