Elvir Ćuzović (46) iz Sarajeva, zbog hroničnog zastoja bubrega, na dijalizi je 24 godine.

Kako bi mu spasila život i oslobodila ga da svaki drugi dan mora na dijalizu, Elviru je majka 1993. godine donirala bubreg.

Kao dijete Elvir je tada sa majkom izmješten u Francusku, gdje mu je urađena transplantacija, ali je bubreg "radio" do 2000. godine.

Kako je izgubio svaku nadu da će u svojoj zemlji bilo kada biti pozvan na transplataciju, Ćuzović je odlučio spas potražiti u Bjelorusiji.

Početkom juna, zahvaljujući Pomozi.ba, koji mu je, kaže platio troškove, otputovao je bolnicu u Minsk, gdje je sedam dana bio na pretragama. Prije nekoliko dana vratio se u Sarajevo.

- Odlučio sam posljednu šansu potražiti u Minsku pošto u BiH nisam za 24 godine uspio dobiti proliku da budem transplantiran. Otputovao sam prvog, a vratio se 8. juna. Pomozi.ba mi je platio put i sve pretrage. Put je koštao oko 1.100 eura, a pregledi 7.000 eura - priča Ćuzović.

Kaže kako su mu ljekari, nakon pregleda, kazali da se transplantacija može uraditi, a krajem mjeseca trebao bi zvanično dobiti potvrdu da je na listi za presađivanje.

Dodaje da će postupak transplantacije, zajedno sa putem i boravkom u bolnici, koštati oko 68.000 eura.

- U pitanju je kadaverična transplantacija (sa preminule osobe) i ona se može čekati do godinu i po dana. Međutim, od ljudi koji su već prošli ovaj put i koji su transplantirani, saznao sam da se brzo dolazi na red, čak za tri mjeseca. Pomozi.ba je obećao da će, čim dobijem zvaničan papir iz Minska da sam na listi, snositi i troškove transplantacije, s tim da će vjerovatno morati pokrenuti apel za pomoć jer se radi o velikom iznosu - govori Ćuzović.

Na pitanje, u kolikom broju dijalizni pacijenti iz BiH odlaze u Bjelorusiju na transplantaciju, Ćuzović odgovara da iz FBiH to nije veliki broj, ali iz entiteta RS odlaze masovno jer njihov Fond ima ugovor sa bolnicom u Minsku i plaća sve troškove transplantacije.

- Iskreno da vam kažem imao sam predrasude jer su do mene stizale oprečne informacije o transplantacijama u Minsku, crnom tržištu. Međutim, iznenađen sam uvjetima koji vladaju u tim zdravstvenim ustanovama, pregledima i kvalitetom dijalize. Sve ono što sam slušao nije tačno, radi se o državnoj bolnici i za svaku pretragu koja mi je urađena dobio sam uredan papir, dokumentaciju, otpusnu listu, račune - navodi Ćuzović.

Kaže kako mu je profesor, koji ga je prvi dan primio, nakon pregledao rekao da ne vjeruje da je toliko godina izdržao na dijalizi.

- Nije mogao vjerovati da se 24 godine može biti na dijalizi. Oni svoje pacijente, koji su za transplantaciju, "rješavaju" jako brzo. U Bjelorusiji je donorska mreža jako razvijena. Kako sam uspio saznati od tamošnjih ljudi, kod njih su svi donori, to je valjda zakonom regulisano i zato imaju višak organa koje onda nude i drugima - kazao je Ćuzović.

Prema podacima Centra za transplantacijsku medicinu, koja je pri Federalnom ministarstvu zdravstva, na presađivanje bubrega u većem bh. entitetu čeka 298 pacijenata.