Dok obični državni službenici imaju jedinstvenu priliku da vježbaju strpljenje i po 523 dana čekaju da se Odbor državne službe za žalbe Federacije Bosne i Hercegovine smiluje i pogleda njihov predmet, za federalne direktore i ministre važi posebna, ekspresna tarifa.

Pod palicom predsjednika Pere Matijevića, koji je zakonske uvjete za penziju odavno zamijenio udobnom foteljom, ovaj odbor je razvio fascinantnu taktiku - na novinarska pitanja i apele radnika odgovaraju puževim korakom, ali zato proglase hitnoću čim neki rukovodilac poželi da disciplinuje i kazni nepodobnog radnika.

Najnoviji primjer iz Federalnog ministarstva obrazovanja pokazuje da pravila i rokovi iz pravilnika postoje samo na papiru, dok u praksi Odbor služi kao ekspresni servis za pokrivanje šefovske samovolje i to tek nakon što ih na rad natjera intervencija Ombudsmena.

Iako je Faktor prije skoro mjesec dana Odboru poslao upit i tražio odgovore, te se pozivao na Zakon o pristupu informacijama, do danas odgovor nije stigao.

Pero Matijević, predsjednik ovog odbora koji je već davno stekao uvjete za penziju, a o čemu je Faktor već i pisao, nigdje ne žuri, mogu čekati žalbe državnih službenika, pitanja novinara, ali rukovodioci ne.

U međuvremenu u redakciju Faktor stiglo je još jedno nepotpisano pismo.

Ovaj put je riječ o državnom službeniku koji radi u Ministarstvu obrazovanja, nauke i sporta u Vladi Federacije BiH koji je žalbu uputio zbog ocjene "zadovoljava" na njegov angažman u službi koju mu je dala ministrica obrazovanja, nauke i sporta u Vladi FBiH Jasmina Duraković.

 Iz dokumentacije koja je poslana kao prilog u pismu vidi se da je žalba koju je Odbor ocijenio kao neosnovanu upućena 31. januara 2025. godine, a odgovor je stigao 6. augusta ove godine.

U žalbi koju je državni službenik uputio Odboru, a zbog ocjene rada federalne ministrice obrazovanja koja glasi "zadovoljava", stoji da je ministrica ocjenila rad službenika bez da je na početku godine utvrdila radne ciljeve i obaveze.

Međutim, Odbor je donio odluku da je ministrica postupila u skladu sa Pravilnikom o ocjenjivanju rada državnih službenika u organima državne službe u Federaciji BiH, te je žalbu odbacila kao neosnovanu. 

Međutim, u članu 7. Pravilnik propisuje, da neposredno nadređeni, uz prethodnu saglasnost pretpostavljenog neposredno nadređenom, na početku kalendarske godine, a najkasnije do 15. februara tekuće godine utvrđuje radne ciljeve koje državni službenik treba izvršiti.

U članu 8, stav 1 istog pravilnika propisano je da neposredno nadređeni upoznaje državnog službenika sa radnim zadacima i ciljevima iz člana 7. tog pravilnika i određuje rok i način za izvršenje o realizacij izadataka.

U pismu državni službenik  tvrdi kako bi odgovor čekao i duže da nije bilo intervencije Institucije ombdusmena, Odbor ne bi postupio onako kako mu nalažu propisi.

Članom 17. Poslovnika o radu Odbora državne službe za žalbe (Službene novine Federacije BiH. broj 101/12), koji je donijela Vlada FBiH, utvrđeno je da Odbor odluku po izjavljenoj žalbi mora donijeti u roku od 60 dana, od dana prijema žalbe i spisa sa izjašnjenjem. 

Iz ovoga, ali i iz drugih brojnih primjera evidentno je da se odbor ne osvrće na ono što su njegove obaveze, što izaziva pravnu nesigurnost, ruši dignitet državne službe i omogućava rukovodiocima da na neodređeno vrijeme provode samovolju bez ikakvih posljedica.

Ovo, međutim, nije prvi put da se rad Odbora državne službe za žalbe FBiH dovodi u pitanje.

Faktor je još 2022. godine pisao o slučaju pomoćnika direktora KPZ-a Tuzla Robina Mujačića, kojem je Odbor potvrdio otkaz.

Nakon toga su Općinski i Kantonalni sud u Tuzli poništili odluke koje su donesene na njegovu štetu, uključujući i rješenje Odbora.

Na propuste u radu Odbora ukazivala je i Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH.

Problem s nerješenim predmetima, očigledno, nije novijeg datuma. O tome svjedoči i činjenica da je Odbor na svojoj zvaničnoj stranici objavio poseban Plan rješavanja neriješenih predmeta.

Sve ovo otvara pitanje zbog čega se o žalbama državnih službenika odlučuje mjesecima, pa i godinama, nakon njihovog podnošenja, te ko snosi odgovornost kada se zakonom i poslovnikom propisani rokovi ne poštuju.

Posebno je pitanje kako je moguće da državni službenik na odluku o svojoj žalbi čeka više od godinu i po, dok istovremeno rukovodioci i direktori, kada je riječ o postupcima protiv zaposlenika, očigledno mogu računati na mnogo brže postupanje.

Ostaje tako otvoreno pitanje da li Odbor državne službe za žalbe zaista jednako primjenjuje pravila prema svima – ili za neke žalbe važe jedna, a za druge sasvim drugačija pravila, jer Faktoru stižu pritužbe državnih službenika koji tvrde da, kada rukovodilac traži izjašnjenje, ono stigne ekspresno, a kada radnik, onda to zna trajati i 523 dana, što nam je potvrdio i jedan od državnih službenika koji je odgovor na svoju žalbu čekao godinu i po dana.