Na tom mjestu, prije 26 godina, 5. februara 1994. godine, od minobacačke granate, ispaljene sa agresorskih položaja, sa područja Mrkovića, u masakru je stradalo 68 Sarajlija, a 142 teže i lakše ranjeno. Peti februar obilježava se i kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godine.
- Kažu da laž obiđe svijet dva puta dok istina pronađe put. Zato na svaku laž istinom moramo odgovoriti hiljadu puta. Tog 5. februara 1994. imao sam četiri godine i Markala se ne sjećam, ali pripadam generaciji koja će ih pamtiti cijelog života kao lekciju šta se ne smije raditi ni u najmračnijim vremenima, kao lekciju šta više nikada ne smijemo dozvoliti da nam se dogodi, i kao nauk kako ne trebamo nijemo stajati pred sličnim događajima u svijetu kojih nažalost i danas ima. Karakter rata dobro pamtim, događaji i priče o poginulim članovima porodice, prijatelja, komšija, bile su realnost djetinjstva moje generacije. Učili smo da se ulica pretrčava zbog snajpera, da se ne sjedi kraj prozora, da se ne zadržava vani... Tada nisam, ali danas razumijem surovost svijeta u kojem živim. Danas znam da moramo graditi ekonomsko, socijalno, obrazovno, infrastrukturalno jako društvo da bismo mogli zaštititi sebe i svoju djecu, da nam se Markale više nikad ne ponove - kazao je u svom obraćanju Malik Garibija, ministar rada, socijalne politike, raseljenih lica i izbjeglica u Vladi Kantona Sarajevo.
Muhamed Hadžić, civilna žrtva rata, istakao je da je razaranje grada Sarajeva i masovno ubijanje i ranjavanje nedužnih građana period koji je trajno obilježio naše živote.
- Danas se navršava 26 godina od najbrutalnijeg masakra u najvećem logoru koji se zvao grad Sarajevo. Opsada grada Sarajeva je najduža u modernoj historiji, a u tih 1.479 dana ranjeno je više od 50.000 naših sugrađana, a 11.541 ih je ubijeno. Najviše su stradali civili koji su bili meta snajperista i granata zločinaca sa brda. Ne dajte da zaborav prekrije mrtve jer su njihovi životi utkani u temeljima naše države. Oni nam moraju biti opomena da pamtimo i nikada ne zaboravimo - poručio je Hadžić.
{$galerijaFotografija}
Februara 5. 1994. godine, dana koji je zauvijek urezan u sjećanje Sarajlija, a posebno preživjelih u masakru, ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selima Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.