Međunarodno pravo ima vrlo ograničenu sposobnost da spriječi masovne zločine, a Srebrenica je jasan primjer da pravni mehanizmi mogu doći u premaloj mjeri i prekasno - ocijenila je prof. dr. Shannon Fyfe s Pravnog fakulteta Univerziteta Washingtona i Lee iz Lexingtona, Virginia. 

Fyfe, koja je učestvovala na Međunarodnoj naučnoj konferenciji "Srebrenica 1995: Kulminacija genocida i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu" u Sarajevu, kazala je u razgovoru za Fenu da njen argument nije usmjeren protiv moralne težine pojma genocid, nego protiv oslanjanja na pravne definicije, pravne institucije i pravne odluke kao mehanizme koji bi trebalo da spriječe i kazne genocid.

Fyfe ističe da međunarodna zajednica često ne djeluje čak ni onda kada postoji utvrđenje da je počinjen genocid. Reakcije postoje, ali djelovanje izostaje.

- Mislim da je to zbog retoričke moći koju pojam genocid ima, ali ne i pravne. Države i grupe su uvrijeđene implikacijom da čine genocid, zbog hijerarhije tog pojma, dok se možda samo ne bi slagale ako ih se optuži za zločine protiv čovječnosti ili ratne zločine, ili bi ponekad čak prihvatile da samo čine te "manje' zločine" - navela je.

S druge strane, dodaje Fyfe, oni koji tvrde da se događa genocid često vjeruju ili žele vjerovati da će sama upotreba te riječi prisiliti države da djeluju.

- Historija pokazuje da neće - naglasila je.

Podsjetila je da danas postoji mnogo informacija o pokazateljima koji prethode genocidu, ali države često tvrde da to ne spada u ono što je njihova obaveza sprečavanja genocida prema Konvenciji o genocidu podrazumijeva.

Govoreći o pravnom zahtjevu dokazivanja genocidne namjere, Fyfe je kazala da on može usporiti reakciju, ali da je širi problem čekanje na pravo i pravne institucije.

Kako je pojasnila, dok se čeka da Međunarodni sud pravde donese odluku, on može naložiti privremene mjere s ciljem zaštite ljudi tokom dugog postupka odlučivanja, ali nema mehanizme da te mjere provede. Države ih mogu ignorirati ukoliko nema pritiska drugih država.

- Namjera je nešto što je lako negirati u javnom diskursu i na sudu, a veoma teško dokazati. Ali ako moramo čekati spore pravne institucije bez mehanizama provedbe da zaustave patnju, nije samo namjera problem - ocijenila je Fyfe.

Srebrenicu vidi kao posebno važan primjer ograničenja međunarodnog prava.

- Srebrenica je jasan primjer da je pravo došlo u premaloj mjeri i prekasno. Apelacija pred Međunarodnim sudom pravde iz 1993. godine vjerovala je da će pravni sistem stvoren nakon Holokausta funkcionirati, ali je iznevjerio Bosnu i Hercegovinu - naglasila je.

Kako je rekla, činjenica da je genocid definiran kao zločin koji čine pojedinci, dok je istovremeno riječ o širem društvenom i političkom fenomenu, čini ga veoma teškim za korištenje kao alata za sprečavanje patnje.

Fyfe smatra da krivični postupci imaju vrijednost, ali ne nužno u smislu prevencije.

Čak i kada postoje krivična suđenja, ti individualizirani predmeti ne bave se širim fenomenom na način koji bi nužno mogao spriječiti buduće genocide. Oni imaju vrijednost, ali ne mislim da je ta vrijednost u prevenciji - kazala je.

Ona upozorava da pojam genocida, iako se često naziva zločinom nad zločinima, ne smije zasjeniti druge masovne zločine.

- Čak i ako mislimo da je genocid zločin nad zločinima, on se u krivičnom pravu od drugih zločina razlikuje samo po preciznim elementima kod počinilaca. Za žrtve postoji mnogo patnje koja se ne uklapa u te elemente, ali je jednako vrijedna priznanja i intervencije - naglasila je Fyfe.

Zato, kako ističe, međunarodna zajednica ne bi smjela zaboraviti ili ignorirati druge zločine zato što se oni ne kvalificiraju odmah kao genocid.

Govoreći o ravnoteži između potrebe da se termin genocid ne koristi olako i potrebe da se ne čeka predugo s djelovanjem, Fyfe je kazala da ne smatra da je svaki masovni zločin genocid, ali ni da zločin mora biti genocid da bi međunarodna zajednica marila za patnju.

- Hijerarhija tog pojma, prema kojoj samo genocid opravdava intervenciju, jeste problem. Posebno zato što se čini da, čak i kada jeste riječ o genocidu, to često ne znači mnogo - rekla je.

Fyfe je posebno upozorila da je negiranje genocida ogroman problem, ne samo zbog prevencije, nego i zbog neposredne štete koju nanosi preživjelima.

- Ponovno traumatiziranje ljudi koji su doživjeli užasno nasilje predstavlja neposrednu štetu. Istovremeno, negiranje podriva sprečavanje budućih zločina jer pokazuje koliko je istina krhka - kazala je.

Na pitanje šta zaista može zaustaviti genocid, Fyfe odgovara da je to pitanje od milion dolara. Smatra da se previše povjerenja polaže u velike međunarodne pravne institucije i u očekivanje da one mogu učiniti ono za šta nisu sposobne.