- Radim kao kopač 20 godina. Uvjeti rada su nikakvi, katastrofalni. Radim u istim uvjetima u kojima je radio i moj otac rahmetli, koji je kao rudar zaradio penziju - kaže Samed Muminović, prvi kopač u jami Mramor, Rudnika uglja Kreka.

Štrajk u Kreki 1920. godine počeo je zato što država nije poštovala sporazum o nadnicama koji je potpisala sa sindikatom radnika. Rudari su prije samo nekoliko dana potpisali novi Kolektivni ugovor, kojim su dobili veće plaće, ovoga puta bez štrajka i bunta. Međutim, kada su u pitanju uvjeti rada malo toga se promijenilo destljećima.

- Imamo mehanizaciju koja je stara po 70 godina. Kada je moj otac radio, tada je barem bila nova, a mi sada radimo sa povarenom i istrošenom. Radna snaga nije upitna, a imamo i kapacitete. Jama u Mramoru ima četiri i po miliona tona zaliha uglja. Naši ljudi su osposobljeni da rade s mehanizovanim čelom, ali nema sluha za to - kaže Samed Muminović.

On ističe da rudari pošteno zarade svoju paru, a plate su im četiri-pet puta manje nego kod političara.

- Nas politika stavlja u poziciju da budemo zatvoreni, a ugalj nam treba svima. Svaki puta kada silazimo u jamu, stavljamo glavu u torbu, ne piše džaba na ulazu "sretno", a ne "dobrodošli, dragi gosti" - zaključio je Muminović.