Jutros nešto poslije tri sata na kuću načelnika sarajevske općine Stari Grad Irfana Čengića bačena je najvjerovatnije ručna bomba, glavna je vijest ovoga jutra u Kantonu Sarajevo.

Dok je policija još na terenu nižu se, s druge strane, poruke podrške Čengiću od njegovih stranačkih kolega, koalicionih partnera... te osude ovog napada.

Napad na kuću, porodicu, Irfana Čengića jeste za osudu. Tu nema ništa sporno. Prvenstveno je ova situacija zabrinjavajuća. 

Međutim, ono što je sporno i vrijeđa inteligenciju građana jeste da su Čengićeve stranačke i koalicione kolege koje osuđuju ovaj napad zapravo vlast u Kantonu Sarajevo. Ista ona vlast koja već mjesecima, pa i godinama odbija prihvatiti činjenicu da je sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevo narušena.

Dakle, umjesto da osiguraju da se sigurnosna situacija poboljša, vlast već mjesecima upućuje izraze osude, pa tako i ovaj put. Već mjesecima od iste te vlasti slušamo kako je sigurnosna situacija u Kantonu Sarajevo "objektivno zadovoljavajuća", dok je ovaj napad na Čengića, nažalost, još samo jedan u nizu težih krivičnih djela koje gledamo na ulicama Sarajeva.

Sjetimo se svirepog ubistva Nizame Hećimović. Prošlo je od tada više od šest mjeseci. Tada su širom BiH održavani protesti. Jedan od njih, organizovala je i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić (SDP). Uz gradonačelnicu su na ovim protestima marširali mnogi, kako vlast, tako i građani. Između ostalih, onaj koji se i isticao na čelu kolone jeste federalni ministar policije Ramo Isak, pa i federalni premijer Nermin Nikšić.

Ono što je problematično jeste da ni mjesecima kasnije ne postoji poboljšan zakonski okvir kada je upitanju porodično nasilje i nasilje nad ženama. A velike riječi i obećanja smo čuli u tim danima neporedno nakon Nizaminog ubistva. Ista ona vlast koja je marširala i pozivala na usvajanje novih zakona ništa nije uradila. Prijedloga zakonskih i drugih rješenja nema ni u tragovima. Ona koja je predložila opozicija vlast odbija uzeti i u razmatranje. 

Čule su se osude iz vladajuće koalicije u Sarajevu i kada su u saobraćajnoj nezgodi usmrćene doktorice Azra Spahić i Alma Suljić na Marijin Dvoru. Na protestima su data u prvim redovima bili članovi "Trojke". Iste one koalicije koja još uvijek nije makar i obijesnu vožnju definirala kao krivično djelo i uputila izmjene zakona u proceduru.

Čuli smo osude i kada je ubijen Faris Pendek na Otoci, kada je za Osmi mart ranjena žena na Baščaršiji, kada je ubijena Emira Maslan na Alipašinom Polju, kada je ubijena Amra Kahrimanović u Tuzli. U ovom posljednjem slučaju vladajuća "Trojka" je na sav glas vikala kako je u Tuzlanskom kantonu, gdje nisu vlast, sigurnost građana narušena, dok su istovremeno negirali svakodnevne sigurnosne probleme u Sarajevu. Odbijali mjesecima čak i u Skupštini KS govoriti o ovoj temi, a predsjedavajući Elvedin Okerić se ponajviše brinuo da zastupnicima isključuje mikrofone kako građani ne bi čuli ništa o ugroženoj sigurnosti. 

Sad kada su počeli obračuni bombama, gdje su meta imovina i porodice, vlast ponovo osuđuje i poziva institucije da reagiraju. Institucije kojima ta vlast upravlja u Kantonu Sarajevo već godinama. Stiče se dojam da se vlasti ponaša kao nevladina organizacija koja izražava zabrinutost i da dalje od toga ne žele ili nisu u stanju poduzeti. 

Izgleda da ćemo morati još čekat kako bi vlasti s riječi prešle na djela.