Računi stižu svakog mjeseca, pogledamo iznos na dnu, ponekad ga uporedimo s prethodnim mjesecom, platimo i odložimo. Ali koliko građana zapravo detaljno pogleda šta plaća?

Kada platimo 60 KM za električnu energiju, ne plaćamo samo struju koju smo potrošili. Kada platimo račun za vodu, ne plaćamo samo kubike vode koji su prošli kroz vodomjer. Ni račun za centralno grijanje nije jednostavno cijena "toplih radijatora".

Iza konačnog iznosa krije se niz stavki, od mrežarine i naknade za obnovljive izvore energije do odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda, fiksnih dijelova cijene i PDV-a.

Na primjeru Sarajeva - šta građani zapravo plaćaju kroz tri računa koja svakog mjeseca značajno opterećuju kućni budžet?

Kada kažemo račun za struju, logično je pretpostaviti da najveći dio računa predstavlja električna energija koju smo zaista potrošili. Međutim, Elektroprivreda BiH objašnjava da ukupna cijena koju plaćaju kupci treba pokriti tri osnovne grupe troškova: nabavku električne energije, mrežarinu i naknadu za obnovljive izvore energije.

Koliko ćemo je platiti zavisi od količine potrošenih kilovatsati, tarifne grupe i važećih tarifnih stavova. Ali tu račun ne završava.

Dio novca odlazi na korištenje elektroenergetske mreže. Najjednostavnije rečeno: nije dovoljno proizvesti struju. Nju treba prenijeti i distribuirati do utičnice u stanu ili kući. Zbog toga račun obuhvata i troškove korištenja mreže.

Mrežarina pokriva troškove distributivne mreže i funkcionisanja sistema kojim električna energija stiže do krajnjih kupaca. Zato dvije stvari koje građani često poistovjećuju zapravo nisu isto: cijena električne energije i konačna cijena koju kupac plaća za njenu isporuku.

Na računima se nalazi i stavka koja nekim građanima vjerovatno nije potpuno jasna, a ona je naknada za obnovljive izvore energije. Nju plaćaju krajnji kupci električne energije u Federaciji BiH, a snabdjevač je dužan iskazati je kao posebnu stavku na računu. Naknada se obračunava prema potrošnji električne energije.

Prema objašnjenju Elektroprivrede BiH, sredstva prikupljena na ovaj način idu Operatoru za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju.

Iz tog novca se, između ostalog, finansiraju podsticaji proizvođačima električne energije iz obnovljivih izvora, rad Operatora i drugi troškovi povezani s ovim sistemom. Dakle, čak i domaćinstvo koje nema solarne panele na krovu kroz svoj račun učestvuje u sistemu finansiranja obnovljivih izvora energije.

Na obračunate stavke dolazi i PDV. Zato iznos računa za električnu energiju nije jednostavna računica: broj potrošenih kilovatsati puta cijena struje.

Konačan račun obuhvata i druge troškove elektroenergetskog sistema.

Još zanimljiviji je račun za vodu u Kantonu Sarajevo. Nakon izmjene cijena 2025. godine način obračuna postao je posebno aktuelan.

KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo navodi da se cijena usluga snabdijevanja pitkom vodom, odvođenja i prečišćavanja otpadnih voda sastoji od dva osnovna dijela. Jedan je varijabilni i zavisi od potrošenih kubnih metara vode. Drugi je fiksni.

A fiksni dio plaća se svakog mjeseca, bez obzira na količinu potrošene vode. To znači da čak i ako je stan određeni period prazan i potrošnja vode praktično ne postoji, određeni trošak i dalje ostaje.

Od jula 2025. godine u Kantonu Sarajevo primjenjuje se korigovani cjenovnik. Za najveći broj domaćinstava, odnosno potrošnju između pet i 30 kubnih metara, Vlada KS je tada utvrdila cijenu usluge od 1,66 KM po kubnom metru, dok je fiksni dio cijene povećan sa dvije na 3,26 KM.

Ali ni tu nije kraj priče.

Račun Vodovoda ne odnosi se samo na vodu koja izlazi iz česme. Plaćaju se usluge snabdijevanja pitkom vodom, ali i odvođenje otpadnih voda i njihovo prečišćavanje.

Tu su i posebne vodne naknade.

Upravo je PDV na posebne vodne naknade tokom 2025. izazvao određene nedoumice među potrošačima.

Vodovod i kanalizacija Sarajevo tada je javno pojasnio da se PDV obračunava i na posebne vodne naknade za korištenje i zaštitu voda.

Iz ovog preduzeća naveli su da im je Uprava za indirektno oporezivanje BiH naložila da PDV obračunavaju i na ove naknade te da one ulaze u osnovicu za obračun PDV-a. Takav obračun primjenjuje se od 1. jula 2025. godine.

Dakle, građanin koji otvori česmu i potroši kubik vode ne plaća samo samu vodu. U konačnom iznosu računa nalaze se troškovi povezani sa snabdijevanjem, kanalizacijom i prečišćavanjem otpadnih voda, fiksni dio, posebne vodne naknade i pripadajući PDV.

Treći veliki kućni trošak u Sarajevu je centralno grijanje. I tu postoji pitanje koje se često postavlja: zašto korisnici Toplana dobijaju račune i tokom mjeseci kada radijatori nisu topli? Odgovor leži u načinu na koji je organizovan tarifni sistem.

Računi KJKP Toplane Sarajevo izrađuju se prema kantonalnom tarifnom sistemu i metodologiji obračuna isporučene toplotne energije, a visinu tarifnih stavova utvrđuje Vlada Kantona Sarajevo. Sistem ne podrazumijeva samo plaćanje energenta koji je potrošen određenog dana.

Centralno grijanje je sistem koji postoji i mora biti spreman za funkcionisanje tokom cijele godine – od proizvodnih postrojenja i podstanica do distributivne mreže, održavanja i drugih troškova sistema.

Zbog toga način obračuna zavisi i od toga ima li korisnik individualno mjerenje ili se usluga obračunava prema drugim parametrima propisanim tarifnim sistemom.

Kod dijela korisnika centralnog grijanja obračun nije isto što i očitavanje individualne potrošnje kakvo poznajemo kod električnog brojila.

U zavisnosti od kategorije korisnika i načina mjerenja, u obračunu se pojavljuju tarifni elementi povezani s grijanom površinom odnosno angažovanom snagom i isporučenom toplotnom energijom.

Za korisnike s individualnim mjerenjem postoje i posebne naknade povezane s održavanjem i verifikacijom individualnih mjerila.

Zato dva stana jednake površine ne moraju nužno imati potpuno isti način obračuna ako se nalaze u različitim sistemima mjerenja. Na konačni račun obračunava se i PDV.

Upravo je to vjerovatno najvažnija stvar koju treba imati na umu kada govorimo o komunalnim računima.

Ako račun za električnu energiju iznosi 100 KM, to ne znači da smo potrošili električne energije u vrijednosti od 100 KM.

Dio novca odnosi se na mrežu, dio na druge propisane naknade, a dio na PDV.

Isto vrijedi za vodu.

Račun nije samo vrijednost vode koja je prošla kroz vodomjer, nego uključuje i druge usluge i naknade.

Kod centralnog grijanja plaća se funkcionisanje cijelog sistema, a ne samo energija koju u datom trenutku osjetimo na radijatoru.

Postoji još jedan detalj koji lako previdimo.

Kada građani govore o poskupljenju određene usluge, često gledaju samo koliko je povećana osnovna cijena.

Međutim, ako se poveća osnovica na koju se obračunava PDV, raste i apsolutni iznos poreza koji će građanin platiti. Zbog toga povećanje određene tarifne stavke na kraju može proizvesti nešto veći rast konačnog računa nego što građanin očekuje gledajući samo jednu stavku.

Komunalni računi vjerovatno nikada neće biti omiljeno štivo građana, ali vrijedi ih barem povremeno detaljno pogledati. Posebno kada iznos iznenada poraste.

Treba provjeriti stanje brojila, obračunski period, količinu potrošnje, tarifu, fiksne i varijabilne stavke, naknade i PDV. Jer odgovor na pitanje "koliko košta struja", "koliko košta voda" ili "koliko košta grijanje" nije uvijek onoliko jednostavan koliko se čini.

Kada svakog mjeseca saberemo račune za struju, vodu i grijanje, ne plaćamo samo ono što smo potrošili. Plaćamo i sisteme koji tu struju, vodu i toplotnu energiju dovode do naših domova, njihovo održavanje, zakonom propisane naknade i porez. A tek kada pogledamo svaku stavku pojedinačno, možemo vidjeti gdje je zapravo otišao naš novac. Na šta se taj novac zapravo troši i koliko se stvarno ulaže naprimjer u infrastrukturu? E to je tek tema...