Ermin Kuka, naučni savjetnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, podsjeća na presuđene činjenice o Ratku Mladiću, njegove ratne naredbe i izjave koje, kako navodi, svjedoče o namjeri i načinu provođenja zločina genocida nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od Sarajeva i Goražda do genocida u Srebrenici – Kuka analizira Mladićevu ulogu i naslijeđe iza njega.

Ratko Mladić je osoba koja je direktno naređivala i na terenu izvršavala genocid nad Bošnjacima tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

To je potvrđeno na najvišoj sudskoj instanci, Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, odnosno Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove, gdje je pravosnažno presuđen, pored ostalih, i za pomaganje i počinjenje zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine.

Doživotnom kaznom zatvora, koju je izdržavao do svoje smrti u zatvoru, nisu presuđeni samo zločini i on lično kao zločinac.

Tom presudom, kao i nizom drugih presuda, presuđena je i velikosrpska ideologija i politika koja je planirala i pripremala, te pozivala i motivirala na izvršenje zločina nad Bošnjacima tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine.

Ovu činjenicu možemo promatrati i kroz neke od ličnih izjava zločinca Mladića, u svim fazama izvršenja agresije i počinjenja zločina.

Naime, još 12. maja 1992. godine, na 16-oj sjednici Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, prilikom rasprave o usvajanju  Strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koji su bili jasno fašističkog i zločinačkog karaktera, Ratko Mladić, tada novoimenovani načelnik Glavnog štaba Vojske Srpske Republike Bosne i Hercegovine, se javio za riječ i u svom osvrtu na te ciljeve, između ostalog, kazao: "Mi ne možemo imati očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi i ostali da odu. Pa to je, ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je ljudi genocid".

I pored razvijene svijesti i spoznaje šta će u praksi značiti provođenje tzv. Strateških ciljeva, Ratko Mladić je stao na čelo vojne zločinačke mašinerije s ciljem provođenja tih ciljeva.

Nedugo nakon toga, u jednom presretnutom razgovoru od 28. maja 1992. godine, a prilikom opsade Sarajeva i ulaganja svih resursa s ciljem okupacije glavnog grada, a u nemogućnosti da taj cilj ostvari, vidno ljutito lično naređuje: "Velušiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema srpskog življa mnogo... Ali idi na artiljerijsko osmatranje da ne mogu da spavaju, da razvučemo pamet njihovu".

Iz tih njegovih naredbi, kao i stanja na terenu, jasno je da Mladić nije forsirao samo vojne ciljeve, već i civilno stanovništvo.

Radilo se o namjernom teroriziranju civilnog stanovništva, izazivanju straha, trauma i svakako pogibija što većeg broja njih, kako bi kod branilaca grada izazvao moralni sunovrat i kapitulaciju koju je željno priželjkivao, jer u direktnoj vojnoj bitci nije mogao ostvariti uspjeh.

Civili, dakle, nisu bili kolateralna šteta djelovanja zločinačke vojske kojom je komandovao Mladić, već su ubijani s jasnim ciljem i namjerom.

Prilikom napadne operacije "Zvijezda 94", koja je imala za cilj potpunu okupaciju enklave i "sigurne zone" UN-a Goražde, Ratko Mladić je lično boravio na linijama iznad Goražda.

Tome svjedoči i Naređenje za dalja dejstva u operaciji "Zvijezda 94", od 11. aprila 1994. godine, a koje je potpisao komandant TG "Višegrad" Dragiša Masal.

Prema tom naređenju, Masal je ispoštovao naredbu ratnog zločinca Ratka Mladića u kojoj je između ostalog stajalo: "Prenosim vam i poruku komandanta GSS VRS, generala Mladića, koji je 10.04.1994. boravio u našoj zoni dejstava: 'Gurajte energično naprijed, ne osvrćite se na ovo što se oko nas dešava. Turci moraju nestati sa ovih prostora'". Jasno izražena i dokumentirana genocidna namjera Mladića po pitanju "sigurne zone" UN-a Goražde, koja je bila sve drugo samo ne sigurna, baš kao i ostale “sigurne zone“.

Vrhunac provođenja genocidne namjere zločinca Mladića i vojske kojom je on komandovao, bilo je počinjene kasnije pravosnažno dokazanog i presuđenog zločina genocida nad Bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine.

Prilikom ulaska u Srebrenicu, još jednu do tada "sigurnu zonu" UN-a, Mladić je kazao: "Evo nas 11. jula 1995. u Srpskoj Srebrenici. Došao je trenutak da se, poslije bune protiv dahija, Turcima osvetimo na ovom prostoru".

Pod Turcima je, kao i na primjeru naredbe za okupaciju Goražda, mislio na Bošnjake, ponovo ne odvajajući civile i druge skupine stanovništva zaštićene međunarodnim humanitarnim pravom i konvencijama, od vojnih lica.

Evidentno je iz ovih nekoliko njegovih naredbi i izjava kako je zločinac Ratko Mladić konkretno na terenu provodio velikosrpsku ideologiju i velikosrpski genocidni projekat kojem je cilj bio da se Bošnjaci i Hrvati trajno uklone s područja Republike Bosne i Hercegovine koja su nosioci velikosrpske ideologije i politike smatrali ekskluzivno srpskim.

Presuda za genocid doprinijela je dodatnom razumijevanju utvrđivanju oba elementa genocida, namjere (mens rea) i akta genocida (actus reus), te ima i veliki značaj za nauku i praksu međunarodnog prava.

Rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju dao je veliki doprinos u širem kontekstu. Nakon nepunih pedeset godina od završetka Drugog svjetskog rata, ovaj sud je proglasio krivim brojne političke i vojne dužnosnike RS-a za počinjeni genocid.

Nakon holokausta u toku Drugog svjetskog rata, na tlu Europe je dokazan genocid i to izvršen nad Bošnjacima u Republici Bosni i Hercegovini.

To je doista veliki uspjeh, ne samo za istinu o dešavanjima u periodu agresije, već i za šire razumijevanje međunarodnog prava. Izvršeni genocid nad Bošnjacima je postao i predmetom naučnog i akademskog istraživanja i interesiranja naučnika i istraživača širom svijeta.

Općenito promatrano, riječ je o zločinima koji su nastali na temeljima fašističke ideologije, genocidne politike, velikodržavnog projekta i genocidne strategije. Sigurno da će iskustva stečena tokom suđenja najokorijelim ratnim zločincima iz Bosne i Hercegovini, a u prvom redu su Ratko Mladić i Radovan Karadžić, poslužiti kao polazni osnov za procesuiranje drugih zločinaca širom svijeta.

Zločinac Ratko Mladić će stoga ostati upisan u historiji kao figura i osoba zla, zločina, zle krvi, zlobe i moralnog beščašća.