U Federaciji Bosne i Hercegovine ima registrirano više od 1.800 boračkih udruženja, dok borci nemaju kome da se obrate za pomoć pa se postavlja pitanje koja je svrha postojanja većine boračkih udruženja. Svake godine samo sa federalnog nivoa se reprezentativnim savezima i boračkim udruženjima za rad podijeli od 600 do 800 hiljada KM. Mnogi se pitaju gdje ide taj novac, dođe li do bolesnog borca, gladnog...

- Govorio sam da određena boračka udruženja, da njihovi članovi nemaju apsolutno nikakve koriste, pa je bilo ljutnje zbog tih mojih riječi. Zato ću vam sada govoriti u ime Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja FBiH. Koliko dobijem za sufinansiranje rada Saveza, a to je lahko provjerljivo, da trećina toga novca ide za pomoć u liječenju teško oboljelih pripadnika Saveza. Imamo svoj pravilnik koji uređuje tu oblast. Lični zahtjevi idu preko općinskih udruženja, pa kantonalni savezi meni naprave preporuku u tom dijelu, dakle itekako pomažemo. I to nam je na neki način u ovom trenutku osnovna svrha postojanja jer ljudi ulaze u godine, sve su bolesniji, umiru... - govori za Faktor Aljo Bošnjaković, predsjednik Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja FBiH, i dodaje:

- Mislim da barem 70 posto ljudi ima moj broj telefona na koji me mogu kontaktirati 24 sata dnevno. Šta god da je u pitanju i institucionalno i vaninstitucionalno da se pomogne ljudima, ja sam na raspolaganju. Mi smo savez rijedak vjerovatno, ali drugi me apsolutno ne zanimaju. Mi smo savez koji ima svoju mjesečnu članarinu od koje pomažemo svoje članove na različite načine. Da li tako rade ostali savezi i udruženja, ja u to ne ulazim. I dalje sam stava da udruženja i savezi od kojih njihovi članovi nemaju nikave koristi, ne znam za svrhu postojanja, ali ne ulazim u to.

Upitali smo kako boračko udruženje može doći do finansiranja sa općinskog do federalnog nivoa.

- Sa federalnog nivoa negdje u martu se raspiše javni poziv na koji se konkuriše. Moraju se ispuniti određeni uvjeti da federalni savez ima kantonalne saveze, općinska, ali se novci dobijaju na osnovu plana rada. A prije toga se iskontroliše finansijski izvještaj za prethodnu godinu i tu su kontrole dosta rigorozne što mi se sviđa. Imamo kalendare obilježavanja značajnih datuma i tu postoji javni poziv da se udruženja, savezi jave za sufinansiranje.

Za brigu o ljudima su zadužena općinska udruženja, da obiđu bolesnog člana, da organiziraju dženazu / sahranu dobitnika najvećih ratnih priznanja, a onda kantonalni da to potpomogne finansijski da dođe do federalnog saveza. Isto se odnosimo prema "običnom" borcu i prema generalu - rekao je Bošnjaković.

Razgovarali smo i sa Hamzom Krkalićem iz Federalnog udruženja Kamp boraca.

- Kada je 2019. godine donesen Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica, mi smo zatvorili kamp boraca u Sarajevu kroz koji smo se borili i izborili za zakon, a koji je bio postavljenu u blizini tadašnjeg sjedišta Vlade Federacije BiH. Nešto prije korone smo osnovali udruženje Kamp boraca na federalnom nivou. Mi se ne finansiramo iz budžeta Federalnog ministarstva za boračka pitanja. Ni naše kantonalno udruženje nije na budžetu, samo se općinsko u Tešnju finansira i to prostor u kojem smo. Ako hoćemo nekome pomoći, skupimo između sebe novac. Mi nismo na budžetu kao ova reprezentativna udruženja i savezi koji imaju svoje kancelarije, sekretarice, sekretare, godišnje odmore, tople obroke. Rade za plaću - govori Krkalić.

Kaže kako jedan savez na federalnom nivou godišnje dobije najmanje 100.000 KM.

- Ja kao borac od tih saveza od posebnog značaja nemam ništa, a dobijaju ogroman novac za rad. U FBiH ima više od 1.800 boračkih udruženja - kaže Krkalić.

Pitali smo kome onda borci mogu da se obrate za pomoć.

- Svaka općina ima službu za boračko-invalidsku zaštitu, to je prva adresa svakom borcu - govori.