U Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) trenutno nedostaje deset citostatika.

I to je nažalost već odavno prestala biti vijest, jer je tako stalno, ovog i prošlog mjeseca, ljetos, proljetos, prošle zime...

Citostatici su antitumorski lijekovi, antineoplastici, citotoksični lijekovi koji se koriste u hemoterapiji i hemoprevenciji rasta i razvoja zloćudnih ćelija i tkiva (tumorskih ćelija i tkiva) i kao takvi su veoma važna terapija u liječenju onkoloških pacijenata bez koje oni ne mogu.

Treba znati da je nedostatak citostatika problem koji se dešava u zdravstvenim ustanovama svugdje u svijetu.

No u regiji i zemljama Evropske unije, pa i šire s vremena na vrijeme desi se da nema jednog ili dva citostatika, najčešće zbog kašnjenja u isporuci.

U bolnicama i kliničkim centrima u Bosni i Hercegovini taj problem je hroničan i ekstreman, jer samo jedna javna zdravstvena ustanova, u ovom slučaju najveća u državi, mjesecima nema po deset citostatika.

Enida Glušac, predsjednica Udruženja "Renesansa", koje okuplja oboljele od karcinoma dojke i grlića maternice, kaže kako je stanje sa nedostatkom citostatika u KCUS-u alarmantno.

- U KCUS svakodnevno nedostaje od pet do 10 citostatika, što znači da je problam u javnim nabavkama koji očigledno niko ne želi da riješi - naglašava Glušac.

Treba istaći da KCUS niti bilo koja druga bolnica ili klinički centar u BiH nisu nadležni za nabavku citostata, te da je to isključivo posao Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije BiH koje smo upitali za razlog nedostataka većeg broja citostatika u KCUS-u, ali odgovor do objavljivanja teskta nismo dobili. 

U nedavnom razgovoru za Faktor, Nataša Grubiša, direktorica Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH, kazala je "kako je glavni razlog Zakon o javnim nabavkama koji ne dozvoljava nabavku lijeka po zahtjevu ljekara, bolnica i zavoda".

- Rješenje je da se moramo povezati. Ono što Agencija može uraditi jeste da tokom kontrola citostatici uvijek imaju prednost, kako bi što prije došli do pacijenata. Izmjena zakona omogućila bi drugi vid nabavke lijekova i time olakšala njihovu dostupnost, no i izmjene zakona su jako dugi procesi, a sve na štetu najugroženijih, a to su pacijenti - kazala je Grubiša.

I dok se čeka da se nadležni smiluju i počnu rješavati probleme kako bi olakšali građanima život, dotle oni kojih se ovo najviše tiče, a to su onkološki pacijenti, vode borbu i sa bolešću i sa nakaradnim sistemom, snalazeći se na razne načine.

U Udruženju "Renesansa" kažu kako se njihove članice međusobno pomažu na način da ako jedna ima kutiju lijeka, prepolovi ga sa drugom pacijenticom.

Upravo takav primjer pokazale su Alema Velagić i Alma Huko-Šehić.

- Kako znati da ti je neko prijatelj i podrška? Meni je to moja Alma Huko-Šehić, koje se liječe od karcinoma dojke. Jedna poruka iz mog inbox-a vrijedi više od hiljadu riječi. Poruka koju sam dobila netom prije nego što sam danas stigla u KCUS gdje mi rekoše da nema moje terapije. Alma, moja drugarica, saznala je prije mene, pa da se ja ne bih nasekirala poslala mi je poruku da se ne brinem za anastrazol, jer ga ona ima. Moja Alma je platila terapiju, odvojila od svoje djece, otišla u drugu državu da osigura neophodne tablete. Alma je tu terapiju jako teško osiguranu, nesebično podjelila sa mnom. Da i ja dobijem priliku koju nam je država uskratila. Alma je svjesno svoje dane života podjelila sa mnom, napunila svoju torbu dobrih dijela. E tako se biva prijatelj i podrška. Tako se postaje čovjek, insan - napisala je Alema Velagić jučer (18. novembar) na svom Facebooku.

Četrdesettrogodišnja Alema od karcinoma dojke liječi se dvije godine. Kaže kako i ona i Alma svaki mjesec moraju primiti lijek goserelin. Riječ je o injekciji koja zaustavlja mjesečni ciklus, a kojeg žena sa karcinomom dojke mora primiti kako se rak ne bi vratio jer je hormonski ovistan.

- Uz injekciju trebamo i antihormonsku terapiju, ali već tri ili četiri mjeseca te terapije nema u KCUS-u, pa se snalazimo ako želimo živjeti. Imala sam jednu viška kutiju, pa sam se jedan mjesec provukla. Drugi mjesec Alma mi je poklonila lijek, a treći mjesec sam kupila. Sreća u ovoj agoniji u kojoj smo je da nam se često mijenja terapija, zbog užasnih nuspojava koje imamo, pa nam nekad ostane neka kutija, a onda možemo pomoći drugim ženama. Sve što je viška donesemo u Udruženje, pa podijelimo ženama kojima je potrebno - priča Alema.

Citostatik koji joj je propisan, a kojeg nema u KCUS-u, košta blizu 100 KM. Alema bi ga kupila, ali je problem što ga nema nigdje.

- Kupila bi ja, ali ga nema nabaviti, morate otići van granice BiH, a onda sve to daleko više košta. I nije nama samo to da kupimo, svaku od nas mjesečno koštaju najmanje još 500 KM vitamini i ostala čuda koja morate sebi priuštiti da biste se borili sa bolešću. Ja imam dvoje djece, kao i Alma. I ostale pacijentice imaju porodice. Morate kupiti lijek i sve ostalo što ide uz njega, morate ostaviti i da mjesec dana živite sa porodicom, a svi znamo kakva su nam primanja - govori Alema.

Dvije su pune godine kako je Alma Huko-Šehić otkrila da boluje od karcinoma dojke.

- Problem je sa citostaticima, hormonalnim lijekovima koji nedostaju u KCUS-u. Snalazimo se jer moramo, ako nema u Sarajevu, tražimo po drugim gradovima i državama. I udruženje i jedna drugoj u udruženju pomažemo kako bismo premostile dane, sedmice, mjesece. I dalje ćemo tako. Alema ima dvoje djece isto kao i ja. Borimo se prije svega zbog njih, pa zbog nas, i nema odustajanja. Veliko olakšanje u svemu je što su ljekari i svo medicinsko osoblje Klinike za onkologiju u KCUS-u, prije svega ljudi, a onda zdravstveni radnici. Oni daju sve od sebe i čine sve što mogu, nažalost postoje i oni kojima smo pod stavkom "ostalo" i zato imamo ovakve probleme. Ali nećemo odustati da se borimo, a onima od kojih zavise naši životi poručujemo - niko ne zna ko može biti sljedeći onkološki pacijent - poručila Alma Huko-Šehić.