Iako ima samo 20 godina, Almin Bejić - široj publici poznat i pod nadimkom Beja159 - već krči svoj put na glumačkoj sceni u Njemačkoj. Rođen i odrastao u Tešnju, ovaj mladić od 2016. godine živi u Garmisch-Partenkirchenu, a njegov glumački uspon, kako kaže za Faktor, počinje bez formalnog obrazovanja, akademije ili veza. Ono što ima, ističe, jesu talent, disciplina i radna etika – i to se pokazalo kao više nego dovoljno.

Njegov prvi angažman odmah mu je donio glavnu ulogu u jednoj od epizoda popularne njemačke serije "Blaulichtreport" na RTL-u, koja okuplja milione gledatelja. Ubrzo zatim uslijedila je i filmska uloga balkanskog izbacivača u velikoj kinoprodukciji o njemačkoj techno-sceni, koju potpisuje renomirana kuća Network Movie.

Ovog ljeta gledat ćemo ga i u dvije epizode kultne serije "Tatort", gdje će igrati kriminalca u bjekstvu - ulogu koju su mu povjerili producenti iz prestižne kompanije Neusuper GmbH. Bejić za Faktor kaže da je još od malena osjećao snažnu povezanost s kamerom i izražavanjem kroz umjetnost.

- Kao dječak sam snimao kratka YouTube videa - bilo da se radilo o igricama, zabavnim skečevima s prijateljima ili vlastitim monolozima. Već tada sam volio da budem ispred kamere, da stvaram, da se izražavam. Osim toga, kroz rap sam često izražavao svoje misli i osjećaje, jer mi je bilo važno da glasno iskažem ono što  nosim u sebi. Sve te aktivnosti bile su moj način da budem u kontaktu s umjetnošću - bez obzira na to da li je riječ o glumi, muzici, pokretu ili priči. Danas to više nije samo hobi - to  je postala moja strast i put kojim želim ići dalje. 

- Ulazak u svijet glume dogodio se prilično spontano, ali ne bez razloga. Zbog svog markantnog i upečatljivog izgleda često sam dobijao komentare – kako od prijatelja i porodice, tako i od potpuno nepoznatih ljudi - da imam "glumačku facu" i da bih se  trebao okušati pred kamerama. Te riječi sam godinama slušao, ali ih nikada nisam ozbiljno shvatio… Sve dok nisam jednog dana odlučio istražiti šta se u mojoj okolini nudi od glumačkih angažmana. 

Tako sam naišao na RTL-ov "Blaulichtreport", popularnu seriju s velikim brojem gledatelja koja postoji još od 2015. godine. Bez razmišljanja, poslao sam im e-mail sa svojim podacima i nekoliko fotografija. Samo dva dana kasnije pozvali su me na casting i ubrzo nakon toga dobio sam glavnu ulogu u jednoj od epizoda. 

U toj epizodi glumim kriminalca koji nagovara svog najboljeg prijatelja da zajedno opljačkaju kazino. Nakon uspješne pljačke, dolazi do konflikta jer prijatelj pokušava zadržati veći dio novca za sebe. U znak odmazde, moj lik kidnapuje njegovu djevojku kako bi mu pokazao da se ne može igrati sa mnom, ali upravo u tom trenutku upada policija i obojicu nas hvata na djelu. Intenzivna, dramatična uloga koja mi je omogućila da pokažem širok raspon emocija i karakterne dubine. 

Ta prva profesionalna kamera-iskustva su mi potvrdila ono što su drugi u meni već vidjeli - da zaista imam prirodnu prisutnost pred kamerom i da je gluma put koji želim dalje istraživati i graditi. 

- Ove godine imam priliku raditi na nekoliko ozbiljnijih produkcija koje me dodatno motiviraju da se razvijam u glumačkom smjeru. Snimat ću tri dana za jedan filmski projekt koji će biti prikazan i u kinima - o detaljima za sada ne smijem govoriti, jer to nalaže produkcijski ugovor. 

Pored toga, u junu i julu ove godine snimam dvije epizode za veoma poznatu njemačku kriminalističku seriju "Tatort", u kojoj igram ubicu. Riječ je o jednoj od najgledanijih serija u Njemačkoj, s publikom koja broji i do 8,5 miliona gledatelja. Serija se emituje na kanalima kao što su ARD, Amazon Prime i Apple TV, što mi predstavlja veliku čast i istovremeno odgovornost 

- Moj životni put nije bio lagan. Odrastao sam u Tešnju, u skromnim uvjetima sa majkom, ocem i bratom. Finansijska situacija nije bila blistava, ali smo imali jedni druge. Upravo ti izazovi oblikovali su osobu kakva sam danas - čvrst karakter, dijamant stvoren pod pritiskom, spreman na sve i duboko motivisan da iskoristi svaku priliku koja se pojavi. 

Veoma mlad sam morao odrasti i shvatiti šta zaista znači život. Moji roditelji su se neumorno borili da nam pruže što bolju budućnost, ali sistem jednostavno nije dozvoljavao lagan i dostojanstven život. 

Prekretnica je bila odluka da se preselimo u Njemačku. Godina 2016. označila je novi početak – novi jezik, nova kultura, novi izazovi. Početak je bio težak, ali smo se kao porodica izborili. Danas možemo reći da vodimo jedan stabilan, normalan život. Mene lično je taj put učinio mentalno snažnim, samosvjesnim i neumorno posvećenim svojim ciljevima. 

Ova priča me ne definira kao žrtvu, već kao borca. I zato vjerujem da mi gluma, izražavanje kroz umjetnost i rad pred kamerom nije samo želja - to je moj prirodni put. 

- Iako život u Bosni nije bio lagan, imali smo sreću da imamo familiju u Njemačkoj koja nas je povremeno posjećivala. Moji roditelji su, još tokom 90-ih, bili izbjeglice u Njemačkoj, gdje su i naučili jezik. Taj jezik i kultura ostali su prisutni u našem domu, i meni i bratu postali su bliski još odmalena.

Odrasli smo uz njemačke televizijske kanale, crtane filmove i emisije, pa smo iz znatiželje neprestano pitali: "Šta znači ovo?", "Šta je ovo rek'o?" – i tako smo, korak po korak, potpuno prirodno i spontano naučili njemački jezik. 

Zahvaljujući tome, kad smo se 2016. preselili u Njemačku, taj jezik nam nije bio stran. Ta prednost nam je mnogo pomogla da se lakše integrišemo i savladamo sve izazove novog početka. 

- I danas, iako živim u Njemačkoj, svake godine se barem jednom vraćam u Tešanj. Za  mene to nije samo grad - to je moj odmor, moj mir i moje srce. Bez obzira na sve ljepote  svijeta, na more, na Tursku, pa čak i na prelijepa brda Garmischa u kojem živim - Tešanj ostaje moje utočište. 

To je mjesto gdje punim baterije, gdje sam svoj, gdje je sve počelo. I koliko god moj život  vodio u različite krajeve i projekte, Tešanj će za mene uvijek biti broj jedan - moj dom u  svakom smislu te riječi. 

- Iako je život u Njemačkoj stabilniji i nudi brojne mogućnosti za mlade ljude, kako u pogledu posla, tako i u pogledu života u cjelini, moram priznati da ništa ne može zamijeniti atmosferu koju pruža moj rodni grad Tešanj. Njemačka svakako nudi mnogo podrške i mogućnosti, ali osjećaj topline i bliskosti koju pružaju ljudi u Bosni, posebno u Tešnju, nezamjenjiv je. 

Tešanj ima posebnu, gotovo neopisivu atmosferu - mirnu, ali istovremeno živahnu, a toplina koju osjećam kada se vratim nije samo od sunca, već od ljudi, od te autentične bosanske duše. To je ono što Bosnu čini Bosnom, a Tešanj Tešnjom. Nikada to neće biti isto u Njemačkoj, gdje su ljudi često hladniji i distancirani. Tešanj mi daje osjećaj  pripadnosti, kao što nijedno drugo mjesto ne može. 

A čitateljima Faktora poručio je da ne treba odustajati od svojih snova.