Najbolje vrijeme za kiseljenje kupusa je sredina oktobra. Kupus se tradicionalno kiseli u drvenim posudama (danas se često koriste i plastične) tako da se odaberu zdrave i lijepe glavice kupusa, pa se naribaju i posole prema načelu – red kupusa, red soli. Između ribanog kupusa mogu se staviti i cijele glavice kupusa za sarmu (pripremaju se tako da im se oštrim nožem izvadi srednji tvrdi dio, a otvor se napuni solju).

Na vrh ribanoga kupusa obično se stavlja krpa ili gaza, a potom kamen ili neki drugi teški predmet kako bi se iz kupusa istisnuo sok. Tako se potiče prirodan proces vrenja (fermentacije) mliječne kiseline, a ključnu ulogu u tome imaju takozvane dobre bakterije – probiotici.

Kiseli kupus izvrstan je izvor vitamina C, kalija i kalcija. Mnogo prije nego što su naučnici otkrili vitamin C, moreplovci su sa sobom nosili bačve kiseloga kupusa kako bi spriječili skorbut.

Kiseli kupus prozvan je metlom za želudac i crijeva, a ujedno jača živce i potiče stvaranje krvnih stanica. Bakterije mliječne kiseline iz kiselog kupusa održavaju crijevnu floru zdravom, a time i cjelokupan tjelesni imunitet.