Smokva je vrlo je cijenjena kao svježe ili suho voće, a uveliko se koristi i u narodnoj medicini. Pretpostavlja se da potiče iz Sirije i Palestine.

Već u staroj Grčkoj je bila jedna od glavnih namirnica u prehrani, dok su je u Rimu smatrali svetim voćem. Stari Grci su izrazito poštovali smokve, pa su tako zakonom zabranili izvoz najkvalitetnijih vrsta, a rimska legenda kaže da se vučica koja je hranila Romula i Rema odmarala ispod smokvina drveta..

U to vrijeme je već postojalo 29 vrsta smokve, a danas ima 600 različitih vrsta ovog voća. U narodnoj medicini smokva se koristi protiv zatvora, zubobolje, oteklina, kašlja, bradavica, upale grla, čireva i gnojnih apscesa. U nekim se zemljama od mliječnog soka mlade smokve pravi posebna vrsta sira namijenjenog dojiljama koje su ostale bez mlijeka.

Uživanje u svježim i suhim smokvama preporučljivo je onima koji pate od povišenoga kolesterola jer ovo voće obiluje vlaknima. Ona sadrži više vlakana od bilo kojeg drugog voća ili povrća, posebno je bogata pektinom, topivim vlaknom koje može sniziti nivo holesterola u krvi. 

Samo pet smokvi na dan osigurava više od 20 posto preporučene dnevne količine vlakana.

Smokva je također bogat izvor kalcija, željeza, magnezija, vitamina B6 i kalija.