Poslije više od 440 utakmica i 112 postignutih golova, odnosno 20 godina profesionalne karijere, Mersudin Ahmetović, odlučio je završiti igračku karijeru i otići u zasluženu penziju.

Ahmetović je igrao u Slobodi, zatim se kao golobradi mladić otisnuo u Rusiju, bio je i u Kazahstanu, zatim se ponovo vratio u BiH i produžio igrački vijek.

Napadač koji će naredne godine proslaviti 40. rođendan, rođen je u Tuzli 1985. godine, a s porodicom je živio u mjestu Zukići kod Kalesije. Prve fudbalske korake napravio je je u lokalnom klubu Memići, a dvijehiljaditih godina krenuo je njegov trnovit put - preko kalesijske Bosne, Radničkog iz Lukavca, do Slobode...

Ahmetović možda nije imao novca, što je nekada jedino mjerilo u bh. fudbalu, ali talenat, upornost i vjeru jeste. Da nije tako, vjerovatno se ne bi odlučivao na trening krenuti pješice od Kalesije do Lukavca,  što je četrdesetak kilometara. I tako nazad. Jer druge mogućnosti nije bilo.

Dešavalo se da je Ahmetović, kada bi se Radnički u kasnim večernjim satima vraćao sa gostovanja, spavao u svlačionici na stadionu Jošik. Šansu za povratak u rodne Zukiće nije imao, s obzirom na to da su svi autobusi već bili parkirani.

Malo je poznato da se u mladosti Ahmetović okušao i kao student historije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. No, fudbal ga je odveo na drugu stranu, a historiju je, ipak, u konačnici uspio ispisati.

Ahmetovićeva internacionalna karijera krenula je 2008. godine kada je s Tušnja prešao u ruski Rostov. U ruskoj eliti odigrao je 83 meča i postigao 10 golova, a drugom rangu ruskog fudbala igrao je 41 meč, a mreže je tresao 11 puta. U Rusiji se Ahmetović zadržao do 2014. godine, od 2014. do 2015. bio je u Kazahstanu, a onda je odlučio dići ruke od svega i vratiti se kući.

Još 2015. godine Ahmetović je razmišljao da okači kopačke o klin. U februaru 2015. godine na nagovor Zajka Zebe odlučio se ponovo aktivirati i potpisati za tuzlansku Slobodu koju je tada predvodio Husref Musemić. I za godinu i po Ahmetović se na najbolji način predstavio bh. javnosti, koja ga je, ruku na srce, tada malo poznavalo.

Dobre partije, 13 pogodaka, 10 asistencija i napadač koji fizički lomi protivničke stopere, donijele su Ahmetoviću novi transfer. Tokom ljeta 2016. godine spekulacije o Ahmetovićevom prelasku u Sarajevo punile su naslovnice. Ostat će upamćena njegova izjava da u glavni grad BiH može samo u shopping. Kada se transfer dogodio, ljutiti navijači Slobode prozvali su Ahmetovića "shopping kraljicom". I svaki put ga poslije toga na Tušnju dočekivali zvižducima i uvredama. No, Ahmetović se na to nije obazirao.

Dolazak u Sarajevo ispostavio se za "kalesijskog Ibrahimovića" kao pun pogodak. Ubrzo je ponovo sarađivao s Husrefom Musemićem, a od ljeta 2016. do januara 2023. sa Sarajevom je osvojio četiri titule - dvije prvaka Bosne i Hercegovine i dvije Kupa BiH.

Na individualnom planu je jednom bio najbolji strijelac Premijer lige BiH, a dobio je i priznanje za igrača godine.

Ukupno je Ahmetović za Sarajevo u svim takmičenjima odigrao 188 mečeva, sa 63 postignuta pogotka i 22 asistencije. U Premijer ligi BiH je pogađao 58 puta u 155 utakmica, što ga čini najboljim klupskim strijelcem u historiji bh. elite.

Posljednje profesionalne minute na travnjaku Ahmetović je skupljao u dresu Igmana, kojem je u dvije sezone pomogao da sačuva premijerligaški status. Uoči novih priprema shvatio je da je možda vrijeme za mlađe snage. Ahmetović ima namjeru graditi trenesku karijeru.