Ni najveći pesimisti među navijačima tuzlanske Slobode nisu mogli očekivati da će Crveno-crni u povratničkoj premijerligaškoj sezoni poslije 15 kola imati čak 13 poraza i dva remija. Podatak da je Sloboda postigla tri, a primila 29 golova djeluje kao noćna mora.

Tuzlaci su u 105 godina dugoj historiji dva puta ispadali u niži rang, oba puta iz Premijer lige Bosne i Hercegovine, ali u igri su bili do kraja, do posljednjeg kola. Sada djeluje da je oružje odavno položeno, da je bitka izgubljena usred prvenstva, a zaostatak od 14 bodova za mirnom lukom djeluje nenadoknadiv.

Naravno, u sportu je sve moguće, uz otrcanu frazu da je lopta okrugla, ali Sloboda na terenu i van zelenog tepiha djeluje kao razbijena vojska. Klub s Tušnja definitivno je u rasulu i o njemu niko više ne vodi računa.

Navodnu brigu o Slobodi krajem septembra preuzeo je novi-stari predsjednik Azmir Husić. On se vratio užarenoj predsjedničkoj fotelji nakon što je klub određen period, skoro godinu vodio takozvani Odbor za upravljanje na čelu s Aleksandrom Jovićem. Navijači Slobode, evocirajući uspomene iz prvog Husićevog mandata i uspjehe s pokojnim Ćirom Blaževićem, a onda i Husrefom Musemićem, ponadali su se da je povratak popularnog "Amerikanca" svjetlo na kraju tunela. Ispostavilo se da je tunel duži nego što se mislilo.

Husićev povratak na čelo Slobode donio je određene promjene. Malo čudno, ali tik što ga je Skupština, s ljudima koje je sam predložio, "ustoličila" na predsjedničku poziciju, Husić se na dan utakmice sa Slogom zahvalio na saradnji dotadašnjem treneru Marku Maksimoviću i sportskom direktoru Zajku Zebi. Šok-terapija nije uspjela, Sloga je protutnjala Rudarskom 2 i slavila 3:0.

Husić je, zatim, na trenersku stolicu vratio Zlatana Nalića koji je tik pred ovu sezonu nepravedno protjeran nakon što je sa Slobodom uz brojne rekorde izborio povratak u Premijer ligu BiH. Da je slušao razum, a ne emocije, Nalić vjerovatno ne bi razmišljao o povratku u grad soli, ali...

Sloboda je i s Nalićem na kormilu nastavila redati poraze, ukupno šest u eliti bez postignutog pogotka, a klub je novi šamar doživio eliminacijom u šesnaestini finala Kupa BiH od trećeligaša Kreševa u Mostaru.

Tokom promjena u upravljačkim, ali i stručnim pozicijama, na Tušanj nisu prestajali stizati igrači. Na platnom spisku Slobode trenutno se nalazi gotovo 40 fudbalera. Postavlja se pitanje ko će i kako sve to da plati jer fudbal je skupa igračka, a poznato je da Sloboda godinama nije u najboljim "odnosima" s finansijama, da umnogome ovisi od tranše iz gradske kase, da krpi kraj s krajem i da su dugovi iz prošlosti omča oko vrata postojanju kluba.

Iako bilježe katastrofalne rezultate i igraju se s ugledom kluba, fudbaleri imaju svoje ugovore i očekuju plaće. Kako smo uspjeli saznati, od Husićevog dolaska fudbaleri su dobili jednu plaću, umanjenu za određene procente, uz obećanje da će im sve biti nadoknađeno kroz premije za eventualne pozitivne rezultate. Pozitivni rezultati su izostali, a tako i premije.

Da se Sloboda nalazi u teškoj situaciji govori podatak da na pojedina gostovanja, poput nedavnog na Grbavici, kreće na dan utakmice.

Prema informacijama koje smo dobili, prava je rijetkost da se Husić pojavljuje u klubu, briga o prvom timu spala je isključivo na pleća trenera Nalića i mali broj ljudi iz administracije.

Do odlaska na zimsku pauzu i nezasluženi godišnji odmor fudbaleri Slobode igrat će još dvije utakmice - s Veležom u Mostaru i Borcem na Tušnju.

Poslije svega dolazi ko zna koja teška zima, možda neizvjesna i po sudbinu kluba. Jer očito je da u Tuzli ne postoji kritična masa, niti volja ljudi spremnih da se uhvate u koštac s nagomilanim problemima u Slobodi.