I sve to ne bi bilo ništa posebno da, ovom svečanom prilikom, nije recitovana pjesma fašističke organizacije Zbor čiji je vođa bio Dimitrije Ljotić, a koja je čitav Drugi svjetski rat bila u kolaboraciji sa njemačkim fašističkim okupatorom.

Ljotić je 1931. bio ministar pravde u vladi kralja Aleksandra Karađorđevića, ali je dao ostavku nakon što je kralj Aleksandar odbio njegov prijedlog ustava o preuređenju zemlje po staleškom principu. On je 1935. je osnovao profašističku stranku Zbor. Ljotić, koji je započeo saradnju s nacistima 1935., zagovarao je istrebljenje Židova godinama prije početka holokausta.

Pojavom Ljotićevog Zbora, antisemitizam je u Jugoslaviji javno deklariran kao otvorena rasistička programska politika. Veći dio čelnika Zbora imao je izraženo antisemitske stavove.

Osnovao je Srpski dobrovoljački korpus (SDK) koji je bio oružana jedinica srpske profašističke stranke Jugoslavenski Narodni Pokret Zbor u službi Nedićeve Srbije. Ljotić je bio idejni vođa i načelnik za moral Srpskog dobrovoljačkog korpusa, čiji su pripadnici, po njemu nazivani "ljotićevci", ubrzo postali ozloglašeni zbog učešća u masakrima diljem Srbije. 

I pored nacističke agresije na njegovu zemlju odazvao se pozivu nacističkih okupacijskih vlasti koje su pokrenule inicijativu za stvaranje civilnih vlasti (tzv. Komesarska uprava) u okupiranoj Srbiji. Aktivno je učestvovao u pregovorima s njemačkim vlastima. 

Uz manje prekide Ljotić je cijelo vrijeme rata osiguravao hranom, lijekovima i oružjem i četničke jedinice Dragoljuba Draže Mihailovića. Pod Ljotićevom ingerencijom osnovan je "Vaspitni zavod u Smederevskoj Palanci" koji je u biti bio logor za mlade pripadnike SKOJ-a. Tamo su po izgovorom da će biti preobrazovani zapravo bili mučeni i ubijani. 

Dimitrije Ljotić nije bio vojnik ali kao političar i ideolog uveo je u Srbiju i ondašnju Kraljevinu Jugoslaviju politički fašizam. Njegova ideologija i svetosavski nacionalizam kojeg je razvio uz episkopa Nikolaja Velimirovića sadašnjeg sveca Srpske pravoslavne crkve krajem 20. stoljeća uzrokovao je ponovno rađanje velikosrpskog nacionalizma idološko sjeme ratova, etničkog čišćenja koje je pokrenula politika Slobodana Miloševića. Svetosavski nacionalizam još uvijek je glavna ideologija vrha SPC koja otvoreno podržava te ideje

Da li se ovdje radilo o namjernom ponižavanju antifašističkog pokreta i NOB-a?