Lukovac je rođen u Gornjoj Morači 1944. godine. U Beogradu je završio Ekonomski fakultet i postdiplomske studije, a od 1972. godine obavljao je dužnost sekretara Komisije za međunarodnu saradnju u Savezu socijalističke omladine Jugoslavije, a 1974. preuzima dužnost generalnog sekretara Jugoslovenske komisije za saradnju sa UNESCO-m.

Poslije razornog zemljotresa 1979. godine radio je na formiranju budućeg Ministarstva vanjskih poslova SR Crne Gore, tada pod nazivom Republički komitet za odnose sa inostranstvom, i ubrzo postaje njegov predsjednik.

Nakon završetka mandata ambasadora u Tanzaniji, Vlada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ga je imenovala za pomoćnika ministra vanjskih poslova.

Lukovac je zbog rata i raspada Jugoslavije, 1992. godine podnio ostavku. Na poziv državnih organa Crne Gore 1999. godine preuzeo je predstavništvo Vlade Crne Gore u Ljubljani.

Za ministra vanjskih poslova Crne Gore izabran je 2000. godine, a zatim za ministra za međunarodne odnose u Državnoj zajednici Srbija i Crna Gora.

Lukovac je polovinom 2005. godine izabran za koordinatora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru, a nakon referenduma kao prvi ambasador Crne Gore u Hrvatskoj završava profesionalnu karijeru.

Lukovac je bio jedan od osnivača i predsjednik Vijeća Igmanske inicijative.