Tim naučnika s Massachusetts Institute of Technologyja (MIT) razvio je malog robota koji može letjeti kroz zrak, ali i kretati se pod vodom.

Ovaj neobični uređaj, vrijedan svega oko 300 dolara, mogao bi jednog dana postati važan alat za istraživanje i zaštitu okeana.

Robot je nastao u laboratoriji MIT-a, a njegovi tvorci inspiraciju su pronašli u pticama koje rone, poput burnica i puffina, koje koriste ista krila za kretanje kroz zrak i vodu, piše CNN.

Glavni autor istraživanja Raphael Zufferey, docent mašinstva na MIT-u, kaže da su naučnici ranije proučavali način na koji ove ptice plivaju i lete, ali niko nije uspio njihovu sposobnost pretvoriti u potpuno funkcionalnog robota.

Tim je analizirao brojna istraživanja o pticama roniocima, proučavao učestalost zamaha krila u zraku i vodi te način na koji se ona mijenja u zavisnosti od veličine krila.

Rezultat je robotsko vozilo nazvano FAAV (Flapping Aerial-Aquatic Vehicle), teško samo 250 grama.

Pokreće ga baterijski motor, ima najlonska krila i rep premazan nanopremazom koji odbija vodu.

Iako podsjeća na ptice, Zufferey naglašava da robot nije njihova direktna kopija. Problem je u tome što je voda višestruko gušća od zraka, zbog čega je kretanje kroz nju mnogo zahtjevnije.

Ptice ronioci pod vodom djelimično savijaju krila kako bi smanjile otpor, ali bi takav mehanizam kod robota zahtijevao dodatne zglobove, složeniju konstrukciju i veću težinu. Zbog toga su naučnici napravili fleksibilnija krila koja se ne savijaju, ali omogućavaju efikasnije kretanje.

Robot nema senzor koji mu govori nalazi li se u vodi ili zraku. On jednostavno pokušava održavati određenu frekvenciju zamaha krila, bez obzira na okruženje.

FAAV može letjeti brzinom nešto većom od šest metara u sekundi, dok se pod vodom kreće brzinom od gotovo jednog metra u sekundi. Teoretski, s jednim punjenjem baterije mogao bi preletjeti oko šest kilometara ili preplivati oko dva kilometra, iako ti dometi još nisu testirani u stvarnim uslovima.

Tokom godinu dana robot je testiran u bazenima u Massachusettsu, a kasnije i u Ženevskom jezeru u Švicarskoj. Naučnici su posebno usavršavali ugao pod kojim robot ulazi u vodu i iz nje izlazi – optimalan ugao pokazao se oko 70 stepeni.

Trenutna verzija može raditi u blagim valovima i pri slabijem vjetru, ali još nije spremna za teške morske uslove.

Stručnjaci smatraju da je riječ o velikom inženjerskom dostignuću.

Maaten Furlong, direktor inženjerskih nauka u Nacionalnom okeanografskom centru, koji nije učestvovao u projektu, ističe da je razvoj vozila koje može efikasno funkcionisati i u zraku i u vodi izuzetno složen zadatak.

Ipak, robot još nije spreman za potpuno autonomne misije.

-Možemo letjeti, možemo plivati, možemo prelaziti iz jednog okruženja u drugo i možemo roniti, ali još nismo sve to spojili u jednu autonomnu misiju - rekao je Zufferey. 

Njegov cilj je da se bolje razumije kako ptice izvode ovakve prelaze, ali i da se razvije nova tehnologija za istraživanje mora.

Prema njegovim riječima, uzorkovanje u okeanima je skupo, a ovakav mali i jeftin robot mogao bi omogućiti istraživanja na mjestima gdje je ljudima teško ili opasno prići.

Robot bi se mogao lansirati s kopna ili mora, samostalno pratiti unaprijed određene rute i roniti kako bi prikupljao uzorke vode. Mogao bi se koristiti za praćenje otrovnih cvjetanja algi, istraživanje vulkanskih jezera ili područja u blizini ledenjaka.

Na njega bi se mogle postaviti i kamere za praćenje morskog svijeta i životinja.

Ipak, stručnjaci upozoravaju na pitanja koja još treba riješiti – koliko opreme robot može nositi, koliko je izdržljiv, kako bi dobio dozvole za korištenje i kako bi se ponašao na otvorenom moru.

Zufferey smatra da bi uz korištenje karbonskih vlakana i drugih laganih materijala dizajn mogao biti povećan čak do robota s rasponom krila od 15 metara.

Za sada, cijena izrade osnovne verzije iznosi oko 300 dolara. Čak i uz snažniji motor i čvršću konstrukciju, procjenjuje da bi proizvodnja koštala najviše oko 1.000 dolara, što je izuzetno povoljno za potrebe naučnih istraživanja mora.

Autor istraživanja već je osnovao novu laboratoriju na MIT-u s većim bazenom i visokim prostorom za buduća testiranja. Cilj je razviti robota koji bi jednog dana mogao postati svojevrsni "čuvar okeana".