Ustavne promjene

BiH od Aprilskog i Butmirskog paketa, do Prudskog i Banjalučkog sporazuma

Objavljeno: 24.09.2019. u 19:20 Autor: E. Latif

Ni jedan od ovih paketa i sporazuma do danas nije dobio široku političku podršku

Ponovo je SDP BiH aktuelizirao priču o Aprilskom paketu ustavnih promjena koji je prije 13 godina pao u Zastupničkom domu Parlamenta BiH. Najavili su da će ga uskoro uputiti u parlamentarnu proceduru.

Svoje protivljenje već je izrazio lider SNSD-a Milorad Dodik koji je poručio da je Aprilski paket mrtav i da on ne postoji. Iz Demokratske fronte smatraju da se radi o populizmu, PDP prijedlog SDP-a vidi kao nazadne stavove, dok je za SDA prihvatljiv svaki prijedlog koji vodi ka jačanju države, ali da je potrebno postići politički konsenzus kako bi amandmani dobili dvotrećinsku podršku. 

U aprilu 2006. godine, na maratonskoj sjednici za Aprilski paket glasalo je 26 zastupnika: 9 iz SDA, 5 iz SDS-a, po tri iz SNSD-a i SDP-a BiH, 2 iz PDP-a te po jedan iz HDZ-a BiH i Socijalističke partije RS-a. Protiv je bilo 16 zastupnika: 7 iz Stranke za BiH, 4 iz HDZ-a 1990 te po jedan iz SDP-a BiH, NHI-ja, BOSS-a, HDU-a i SRSRS-a.

Razgovore o ovom setu amandmana na Ustav BiH pokrenuli su i podržavali i Washington i Brisel. Najveći protivnik bio je tadašnji predsjednik Stranke za BiH, te godine izabran i za člana Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji je insistirao na ukidanju entitetskog glasanja te upozoravao da ukoliko se usvoje ovi amandmani, može doći do blokade rada državnih institucija.

U Državnom parlamentu tokom glasanja presudan je bio glas zastupnika Mehmeda Žilića koji je napustio SDA i prešao u Stranku za BiH. 

TEKST APRILSKOG PAKETA USTAVNIH PROMJENA 

Amandmani su predviđali proširenje nadležnosti državnih institucija i diobu nadležnosti s entitetima: poreski sistem, izborni proces, pravosuđe, poljoprivreda, nauka i tehnologija, ekologija, lokalna samouprava.

Izmjenama je bilo predviđeno da se preuzete nadležnosti mogu vratiti entitetima, ali samo uz jedinstven stav države i oba entiteta. Prema izvornom dejtonskom Ustavu BiH, sve nadležnosti koje nisu navedene kao državne, pripadaju entitetima.

Aprilskim amandmanima Vijeće ministara BiH bi faktički bilo Vlada u punom smislu te riječi, na čijem čelu bi bio predsjednik, odnosno premijer. Također, bilo bi ukinuto Predsjedništvo BiH, a uveo bi se predsjednik i dva potpredsjednika države koji bi bili birani indirektno u Parlamentu BiH. Vođenje vanjske politike bi prešlo u nadležnost Vlade BiH, čime bi bile smanjene ingerencije šefa države.

Broj zastupnika u Zastupničkom domu bio bi povećan sa 42 na 87, s tim da tri moraju biti iz reda Ostalih. Za Dom naroda je utvrđeno da broji 21 delegata, po sedam Bošnjaka, Srba i Hrvata.

Međutim, kako je to pojasnio predsjedavajući Pokreta socijalne pravde i demokratije Ivo Komšić, u Aprilskom paketu postoji zamka da se može blokirati kroz Parlament izbor i Vlade i svih drugih organa koji treba da funkcioniraju, te da kako je bio tad, tako je i sada protiv ovih amandmana.  

Tadašnji američki ambasador u BiH Douglas McElhaney u depešama koje je objavio WikiLeaks, pisao je da su pojedini državni zastupnici potkupljeni kako bi glasali protiv. 

-Oko 48 sati prije, ali i tokom debate, Mehmed Žilić, prebjeg iz SDA, činio se čovjekom spremnim da bude taj koji će glasati tako ako mu plate. Svi pokušaji njegovih prijatelja, uključujući čak i reisu-l-ulemu Mustafu ef. Cerića, kojeg sam lično zamolio da utječe na njega, da ga nagovore da ne glasa protiv paketa, propali su. Drugi ključni element za pad paketa je Katolička crkva i kardinal Vinko Puljić, koji su direktno utjecali na formiranje HDZ-a 1990, okretanje protiv Dragana Čovića i na njihovo odbacivanje paketa. HDZ 1990 i SBiH su kroz podmićivanje i uz podršku Katoličke crkve vodili kampanju "spržene zemlje" da sruše amandmane i kupe veliku medijsku zastupljenost - pisao je tada  McElhaney. 

Tri godine kasnije, Španija kao tadašnja predsjedavajuća Evropske unije, inicirala je nove pregovore koji su dobili naziv Butmirski paket, jer su sastanci održavani u NATO bazi u Butmiru.

Ovim setom amandmana na Ustav BiH, koji je bio manjeg obima od Aprilskog paketa, riješilo bi se pitanje blokade u Domu naroda BiH, gdje bi delegati raspravljali samo da li je neki zakon štetan po vitalni nacionalni interes, ali ne bi imao zakonodavnu ulogu. Kao i u Aprilskom paketu, birali bi se predsjednik i dva potpredsjednika BiH indirektno u Parlamentu BiH, a Vijeće ministara dobilo bi veće ovlasti.

Evropska unija tada je pokušala da nađe minimum za konsenzus među bh. političarima.

TEKST BUTMIRSKOG PAKETA I PRUDSKOG SPORAZUMA 

Između američkog Aprilskog pakleta i evropskog Butmirskog paketa, 2008. godine domaće snage same su se okupile. Predsjednici SDA, SNSD-a i HDZ-a BiH Sulejman Tihić, Milorad Dodik i Dragan Čović potpisali su Prudski sporazum.

Ovaj sporazum izazvao je brojne kontroverze u javnosti jer se redefiniranje entitetskog nivoa vlasti tumačilo kao podjela Federacije BiH na etnički čiste entitete. Prudskim sporazumom rješavalo se samo pitanje ustavnih promjena u Federaciji BiH, dok je entitet Republika Srpska ostao netaknut.

Po njemu država bi bila sastavljena od regija, konkretno četiri: banjalučke, tuzlanske, mostarske i distrikta Sarajevo.

Nekoliko mjeseci kasnije, u januaru 2009. godine, dobar dio prudskog sporazuma Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović finalizirali su u Banjoj Luci, gdje je dogovorena raspodjela vojne i državne imovine, popis stanovništva i status Brčko distrikta. Ovaj sporazum nazvan je Banjalučki. 

Ni jedan od ovih paketa i sporazuma do danas nije dobio široku političku podršku i uvijek su bili kamen spoticanja u međustranačkim pregovorima. 

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije