open-navfaktor-logo
search
22 godine poslije
I poruke su iste, korupcija, kriminal, bolji život: Nova "Alijansa" u kojoj SDS i HDZ nisu nacionalne već građanske stranke
Nakon godinu dana sastanaka i pregovora sarajevska "Trojka", SDS i PDP su dogovorili postizbornu platformu, na temelju koje će djelovati nakon Općih izbora 2. oktobra.
08.06.2022. u 21:28
get url
text

VEZANI TEKST - Negatori genocida, ljudi sa crne liste i zagovornici HDZ-ovog legitimnog predstavljanja "alternativa ludilu"

Platforma je dogovorena, prema informacijama Faktora, pod okriljem pojedinih stranih ambasada u Bosni i Hercegovini, a najviše je utjecala imala Američka ambasada. Pet stranaka, potpuno različito ideološki orijentiranih i sa različitim stranačkim programima, dogovorilo se da će pitanja oko kojih se ne mogu složiti (NATO, genocid, ratni zločini, državna imovina, Rusija) ostaviti po strani, a da će na svim drugim, ma šta to značilo, sarađivati.

Iz kombinacija, koje bi prema njihovim planovima trebale činiti novu vlast na državnom, te na nivou entiteta RS i FBiH izbačeni su SDA i SNSD, dok HDZBiH ostaje u igri, odnosno "poželjan" partner. "Trojka" i partnerske stranke iz RS-a, SDS i PDP platformu ostavljaju otvorenom i za sve druge stranke koje im se žele pridružiti, osim za nacionalne.

Identično, kao i 2000. godine, Opći izbori 2. oktobra okvalificirani su kao posebno značajni, jer se prema željama planera očekuju "bitne promjene" u državi koje bi trebala predvoditi sarajevska "Trojka" uz SDS i PDP.

Ove stranke, po istoj matrici od prije 22 godine, u javnosti se predstavljaju kao građanske i multietničke, dok su na suprotnoj strani "mrske" nacionalne. Zanimljivo je da samo u slučaju HDZ-a nema "građanske alternative".

Potpuno je ovo istovijetan scenarij iz vremena kada je, kao eksperiment međunarodne zajednice koji je trebao donijeti boljitak i napredak naše zemlje, predstavljana u javnosti Alijansa za promjene koju je predvodio SDP na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom.

I tada, baš kao i sada, politička situacija bila je dodatno zakomplicirana jer nisu usvojene izmjene Izbornog zakona BiH. Tadašnji PIK (Privremena izborna komisija) donio je pravila za popunu Doma naroda Federacije BiH, što je podržao i Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira.

Upravo to pravilo koje su nazvali diskriminirajućim za Hrvate, iskoristio je kao alibi HDZ na čelu sa Antom Jelavićem, te je uspostavljen Hrvatski narodni sabor koji je na zasjedanju 29. oktobra 2000. godine donio Deklaraciju o pravima i položaju hrvatskog naroda u BiH i Odluku o raspisivanju referenduma hrvatskog naroda u BiH.

HDZ i Jelavić tada su nametnuli, baš kao što to radi sada Čović, priču o tome kako će Bošnjaci dominantno utjecati na izbor federalnih delegata iz kantonalnih skupština, te da su Hrvati majorizirani i neravnopravni. 

VEZANI TEKST - Predstavili Bećirovića: "Najvažniji trenutak nakon agresije na BiH, jedan je cilj - pobijediti Izetbegovića"

Nakon izbora održanih 11. novembra 2000. nezadovoljstvo HDZ-a je dodatno eskaliralo, te su se hrvatski zastupnici u proljeće 2001. godine povukli iz institucija FBiH i BiH, HVO se samoraspustio iz Vojske FBiH, i krenulo se u političku avanturu Hrvatska samouprava.

Hrvatska samouprava je ugašena tenkovima SFOR-a, a u zatvoru je završio tadašnji član Predsjedništva BiH i prvi čovjek HDZ-a Ante Jelavić.

I te 2000. kao i sada 2022. godine 24 sata dnevno govorilo se o kriminalu i korupciji, što je postalo simbol borbe za "promjene i bolji život".

Kao saveznik "nenacionalnih i građanskih" stranaka za izbore prije 22 godine aktivno se uključila međunarodna zajednica, što se i tada, baš kao i sada najviše ticalo SDA, a u korist SDP-a, danas "Trojke".

Međunarodna zajednice tada se aktivno uključila u predizbornu kampanju, a slogani Misije OSCE-a u BiH bili su "Promjenama do boljeg života", i "Nadglasajmo korupciju". Ovi propagandni slogani koji su svakodnevno emitirani na TV-u, radiju, novinama pojačani su stalnim tvrdnjama da je postojeća vlast u BiH korumpirana.

U to vrijeme, najviši zvaničnici međunarodne zajednice upozoravali su da država BiH neće dobijati nikakvu ekonomsku pomoć, ako i dalje na vlasti ostanu nacionalne stranke. Bivši visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, pred same izbore, građanima je poručivao da treba da glasaju protiv nacionalnih stranaka, kako bi uslijedile promjene.

Petritsch se pojavio i na jednoj od sesija Kruga 99 te kazao:

- Mogućnost da u BiH pobijede nacionalisti dovela bi BiH u ekonomsku i političku izolaciju.

Glavna meta je bila SDA. Njeni kadrovi na čelu sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem bili su optuživani za kriminal, korupciju i nepotizam. Pored Izetbegovića najviše je napadan tadašnji federalni premijer Edhem Bičakčić kojem su montirali razne afere.

SDP na čijem je čelu tada bio Lagumdžija obećavao je glasačima da će suzbiti korupciju i uspješno rješavati privredne i socijalne probleme. Nakon izbora održanih 11. novembra, pod tutorstvom predstavnika međunarodne zajednice formirana je Alijansa za promjene koju je činilo 10 stranaka.

Izbori za Predsjedništvo BiH nisu održani, jer su 1998. godine na četverogodišnji mandat izabrani Alija Izetbegović, Ante Jelavić i Živko Radišić.

Alija Izetbegović se u oktobru 2000. godine povukao sa te funkcije, te je privremeno imenovan Halid Genjac, dok Parlament BiH nije potom imenovao Beriza Belkića. Nakon što je Jelavić smijenjen, Parlament BiH je na njegovo mjesto imenovao Jozu Križanovića (SDP).

Alijansa je formirala vlast na nivou države i u Federaciji BiH. U ovoj po svemu neprirodnoj koaliciji u Federaciji BiH bili su SDP, Stranka za BiH, BPS, Republikanska stranka, GDS, HSS, Stranka penzionera FBiH, LDS i Demokratska stranka penzionera i NHI, a iz RS-a su im se pridružili PDP i SNSD, a na državnom nivou priključili su im se PDP i SNS, dok je podršku dao i SNSD.

Tijesnom većinom formirali su vlast na nivou države, a u opoziciju su otišle do tada tri vladajuće stranke SDA, HDZBiH i SDS koje su osvojile 19 zastupničkim mandata u Parlamentu BiH.  

Lagumdžija je u to vrijeme bio najomiljeniji političara OHR-a i OSCE-a. Bila je javna tajna da je bio na stalnoj otvorenoj mobilnoj linijom sa visokim predstavnikom Wolfgangom Petritschem, šefom Misije OSCE u BiH Robertom Berryem i tadašnjim amaričkim ambasadorom Thomasom Millerom.

Vrijeme Alijanse za promjene Bošnjaci najviše pamte po sramotnom hapšenju generala Armije RBiH Mehmeda Alagića i isporučivanju u Hag, hapšenju tzv. Alžirske grupe koja je završila na Guantanamu, a naknadno su svi oslobođeni i pušteni, te montiranom procesu "Pogorelica", kada su uhapšeni Bakir Alispahić, Irfan Ljevaković i Edham Veladžić, a potom pušteni jer nije bilo nikakvih dokaza protiv njih.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.