Prozivke na račun "sarajevocentričnosti" Našu stranku u posljednje vrijeme izvlače iz komforne zone, ograničene bojama fasada, visinom žive ograde i srodnim lokalnim temama koji čine svakodnevnicu građana na potezu od Baščaršije do Nedžarića. Nakon sedmice intezivnog razmišljanja, oglasili su se povodom afere u vezi s predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH Milanom Tegeltijom.

Od članova VSTV-a su zatražili da odmah podnesu ostavke, a od OSCE-a da "u okviru svojih ovlaštenja imenuje Privremenu upravu VSTV-a". U kojim okvirima su autori saopćenja Naše stranke pronašli ovlasti OSCE-a za imenovanje "privremene uprave VSTV-a", ostaje misterija, ponajviše zbog činjenice da OSCE ne posjeduje takve ovlasti.

OSCE može pružati podršku VSTV-u s ciljem unapređenja rada i efikasnosti pravosudnog sistema, kontrolirati rad te institucije te, u skladu sa potpisanim memorandumima, sarađivati sa VSTV-om na konkretnim projektima. Imenovanje "privremenih uprava VSTV-a" definitivno nije jedna od mogućnosti koje se pružaju ovoj organizaciji, a smjena postojećih članova VSTV-a i imenovanje novih propisano je Zakonom o VSTV-u. U tom zakonskom rješenju definitivno ne postoji okvir kojeg je pronašla Naša stranka.

Očigledno je da su se Našoj stranci jako dopala imenovanja privremenih i stalnih uprava u javnim preduzećima u Kantonu Sarajevo pa ne mogu prihvatiti činjenicu da se sličan princip ne može primjenjivati baš na sve institucije koje djeluju i van granica "republike Sarajevo", kako zvaničnici te stranke nazivaju naš glavni grad.

Ukoliko postoji međunarodna institucija koja može smijeniti članove VSTV-a, onda je to Ured visokog predstavnika (OHR), kojem još , iako ih ne koristi, na raspolaganju stoje takozvane "bonske ovlasti", tako da postoji mogućnost da su u Našoj stranci mislili baš na OHR.

Razlika između OSCE-a i OHR-a je velika. Za bolje razumijevanje zvaničnika Naše stranke, tu ćemo razliku ilustrirati podatkom da se OHR nalazi na Kovačićima, a OSCE na Marijinom Dvoru, a geografska distinkcija mnogo je manja od one suštinske koja se ogleda u svrsi, nadležnostima i ovlaštenjima ovih institucija.

Da im je procentualno učešće zelene površine u parku Nijaz Duraković-Hastahana mnogo bliža tema od onih državnih, koje su im silom prilika dospjele na dnevni red, pokazuje odnos prema NATO putu BiH, na kojeg vlasti u BiH, vjeruje potpredsjednica Naše stranke Sabina Ćudić, ne trebaju trošiti energiju jer oko tog pitanja "ne postoji konsenzus". Koliko su duboko involvirani u euroatlantske integracije, potvrđuje i najava Naše stranke iz februara ove godine da bi BiH "mogla dobiti ponudu za aktivaciju MAP-a", iako je MAP u tom trenutku već uveliko bio aktiviran.

Svježa su i sjećanja na istup Edina Forte kojim je promovirao potrebu usvajanja entitetskog zakona o gasu, iako stručnjaci iz te oblasti već godinama upozoravaju na potrebu usvajanja državnog zakona, odnosno pogubnost usvajanja entitetskih. Da se radije ne bi miješali u pitanja koja su od šireg interesa, potvrdio je i sam Forto, kada je, govoreći o cijenama gasa, poručio kako ne želi da Kanton Sarajevo bude "talac visoke politike".

- O svemu što se dešava na Vijeću ministara mi ćemo brinuti kad budemo imali vlast na tom nivou - poručio je Forto.

Podsjetit ćemo da se "fabrika propisa", kako je neformalno nazivano tijelo unutar Naše stranke koje je izabranim zvaničnicima te stranke pripremalo prijedloge zakona i inicijative, raspalo "zahvaljujući" politici njenog aktuelnog rukovodstva, što se već reflektira na kvalitetu rada njihovih parlamentaraca. Već u prošlom sazivu bi bilo nezamislivo da zastupnik Naše stranke predloži zakonsko rješenje koje već postoji, što je nedavno bio slučaj sa federalnom zastupnicom Sabinom Ćudić i njenim prijedlogom o udaljenosti kladionica od obrazovnih ustanova.

Specifičan način gradnje međunacionalnih odnosa i vođenja procesa pomirenja na teritoriju cijele države već su zaštitni znak Naše stranke. Promotivni sastanak sa isljednikom iz Heliodroma utabao je put normalizaciji međuetničkih odnosa u Hercegovini, a Fortine iskrene želje Banjoj Luci da pored Mostara pobijedi u takmičenju za evropsku prijestolnicu kulture te poruka Igoru Radojičiću (SNSD) da je Kanton Sarajevo spreman finansijski podržati tu kandidaturu, u trenutku kad se vlast koju Radojičić predstavlja baš istrošila na formiranje komisija za Sarajevo i Srebrenicu, definitivno će unaprijediti međuetničke odnose u našoj zemlji.

Dok Naša stranka nekontrolirano srlja u pokušaju da se riješi "sarajevocentričnog" imidža, njihov koalicioni partner Narod i pravda mudro ćuti na temu VSTV-a. Sasvim je logično donijeti zaključak da involviranje te stranke u pitanja rada neke institucije na državnom nivou, u konkretnom slučaju VSTV-a, baš i nema smisla, ali ako uzmemo u obzir da je ista stranka svojevremeno beskompromisno postavila svoje stroge uvjete za formiranje Vijeća ministara, iako nema niti jednog izabranog zastupnika u Parlamentarnoj skupštini BiH, onda se moglo očekivati da će saopćiti i pokoju riječ o aferi koja potresa državu.

Međutim, reakcije nema, iako sam naziv stranke sugerira da bi joj borba za pravdu trebala biti jedan od osnovnih prioriteta. Zlobnici bi izostanak kritika na račun kompromitiranog predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije povezali sa činjenicom da je njegov nekadašnji prvi saradnik današnji kantonalni ministar iz redova Naroda i pravde Admir Katica.

Članovi VSTV-a neće sami podnijeti ostavke, OSCE neće imenovati "privremenu upravu", a ni visoki predstavnik vjerovatno neće iskoristiti bonske ovlasti. Jedini način da se stanje u toj instituciji promijeni jesu izmjene Zakona o VSTV-u te samo u tom kontekstu, kao pomoć u njihovoj izradi, OSCE i bilo koja druga međunarodna institucija ili ambasada, može se odazvati na poziv Naše stranke.