Aleksandar
Vučić se boji protesta u Srbiji. Kako će sve završiti, hoće li odstupiti sa
predsjedničke pozicije, raspisati vanredne izbore te se možda odlučiti da
preuzme premijersku palicu, naravno ako bude imao podršku, niko sa sigurnošću u
ovom trenutku ne može prognozirati.
Vjerovatno
ni on sam ne zna kako se izvući iz situacije koja svakoga dana prijeti da dođe
do tačke usijanja, nakon koje više nema povratka ni za stotine hiljada ljudi na
ulicama ni za njega.
Svoju
nemoć demonstrirao je sinoć zloupotrebljavajući po ko zna koji put genocid u
Srebrenici, čime je još jednom ubio ne samo one koji leže u Potočarima, već i preživjele
Srebreničane. Negirao je genocid jasno i otvoreno, uz poruku da ga nikada neće
priznati. A dao naslutiti scenarij u kojem je čak moguć i njegov odlazak iz
vlasti.
Vučić
je rekao da su protesti u Srbiji rezultat miješanja drugih zemalja kazavši kako
su mu, kad se suprotstavio donošenju Rezolucije UN-a o genocidu u Srebrenici,
rekli da mu to "nikada neće oprostiti na Zapadu, posebno Nijemci".
-
Danas vidite da ovo u Srbiji nisu studentski protesti, najglasnija u podršci je
Nataša Kandić uz zaključak da će doći vlada koja će reći da je u Srebrenici bio
genocid. Možda je bolje ne biti u bilo kakvoj vladi, nego biti u takvim vladama
koje će da služe tuđim interesima. Dok sam živ, to neće da se promijeni - rekao
je Vučić.
Predsjednik
ove susjedne nam države od početka kada su studenti, kojima su se pridružili
poljoprivrednici, intelektualci, građani, izašli na ulice tražeći odgovornost za
15 poginulih u Novom Sad pokušavao je primjenjujući različite strategije da relativizira
sve glasniju i masovniju pobunu protiv njegovog režima.
Krenuo
je već isprobanom metodom brojanjem učesnika, pokušavajući tako umanjiti
njihovu masovnost. Kada to nije upalilo, jer ljudi vjeruju svojim očima, a ne "ljubljenom
predsjedniku", krenuo je ofanzivno, po opet isprobanoj recepturi nazivajući ih
lopovima, tajkunima, fašistima…
A
ima li većeg fašiste od osobe koja ne priznaje i poručuje da nikada neće
priznati genocid u Srebrenici!?
Vučić je gostujući na režimskoj televiziji Happy s nacionalnom frekvencijom čak i zaprijetio studentima, što je uznemirilo javnost.
- Kakva je bila moja reakcija? Da izađem i vrijeđam ih? Da izađem i tučem se? Da izvedem "Kobre" i razbacam ih sve - kazao je Vučić.
Odred vojne policije specijalne namjene "Kobre" je jedinica direktno podređena načelniku Generalštaba Vojske Srbije. Njihova osnovna namjena je osiguravanje sigurnosne zaštite određenih osoba i objekata od posebnog značaja.
Vučić kontroliše 99
posto medija u Srbiji, tako da neke demokratske zdravorazumne rasprave i razgovora,
koju bi imali prilike čuti građani, jednostavno nema.
Postoje njegova
vanredna obraćanja iznenada u večernjem terminu, njegova nedjeljna jutarnja
obraćanja usnulim građanima, pričanje bajki i uljuljkivanje u najomiljeniju "mržnju
cijelog sveta prema Srbiji i Srbima".
Zato su prvo studenti,
a onda i ostali građani iz svih segmenata društva odlučili izaći na ulice, kako
bi se njihov glas čuo i kako bi poručili Vučiću da su nezadovoljni. Nisu imali
drugog izbora.
Džabe mu objavljivanje populističkih
izrežiranih, nerijetko paćeničkih sa suzom u oku, videa i na Instagramu i TikToku
jer ljudi misle svojom glavom, a ne njegovom. Ne treba zaboraviti da je i prošle godine, nakon dva masovna ubistva u Beogradu, ove tragedije pokušao pretvoriti u priču o vlastitoj ugroženosti.
To što Vučić krajnje
licemjerno, po ko zna koji put pokušava politički kapitalizirati najveću
bošnjačku tragediju, nije samo otklon od istine i odgovornosti. Tu se radi o
nastavku ratne politike Slobodana Miloševića, samo drugim sredstvima.
Političkom manipulatoru
polazilo je do sada redovno za rukom da dobije gromoglasne aplauze kada BIA
osmisli "napad" na njega u Potočarima, gdje se te godine nije u medijima pisalo
o žrtvama tadašnjeg režima čiji je i sam bio dio, već o "kamenjanju predsjednika
koji je došao da se pokloni žrtvama strašnog zločina". Vučić je bio dio vlasti koje
su potpirivale nacionalizam i vršile zločine. I tu nema nikakve rasprave
niti dileme.
Vučić je i danas
zaštitnik ratnih zločinaca, a o čemu je u Vijeću sigurnosti UN-a nedavno
govorio stalni predstavnik BiH Zlatko Lagumdžija.
- Zaštićeni su,
čuvani, slavljeni i nagrađeni zbog zločina koji su počinili u Bosni i
Hercegovini. Zločini su negirani, a žrtve i njihove porodice ponižavani iz dana
u dan u proteklih 30 godina.
Ako
bismo trebali komentirati zahtjev Srbije i njenu spremnost da izvrši kazne
zatvora izrečene od ICTY-a i Mehanizma na svom teritoriju, trebamo se
prisjetiti obrazaca u kojima optuženi i optuženi slobodno šetaju Srbijom Đukić,
Vručinić i Savčić su samo neki od onih koji uživaju potpunu slobodu u Srbiji.
Nadalje,
negiranje zločina, revizionizam i veličanje ratnih zločinaca nastavlja se
nesmanjenom brzinom i pogoršava se s vremenom. Da li je to posvećenost pravdi o
kojoj Srbija govori? Ili dobrosusjedski odnosi? Regionalna saradnja? Pomirenje?
I iznova, Srbija
propušta prilike da se suoči sa svojom prošlošću i pruži iskrenu ruku pomirenja
svojim susjedima. Usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja je trebala
odati počast žrtvama i formalno priznati sudske odluke, trebala je biti prilika
za zajednički postupak, a ne nacionalističke narative i reviziju historije –
poručio je Lagumdžija.
Prije 24 godine, 5. oktobra milioni građana izašli su na ulice Beograda i srušili režim Slobodana Miloševića. U tadašnjoj Miloševićevoj vladi na mjestu ministra informiranja sjedio je upravo Aleksandar Vučić i u vrijeme svog mandata potpisao je Zakon o javnom informiranju kojim je država kažnjavala neposlušne medije i novinare.
Stoga njegov strah od masovnog protesta je, gledajući iz njegove vizure, posve opravdan. Već jednom je rušenje s vlasti iskusio kada je bio Miloševićev čovjek.