Emisija je emitovana nakon govora Janeza Drnovšeka, predsjednika Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u Evropskom savjetu. 

Jugoslavija je zahtjev za prijem podnijela 1989. godine, a u medijima su te devedesete najvljivali da se ulazak u Evropsku zajednicu očekuje 1991. godine. Šta se poslije desilo, svima je poznato. 

Podsjećanje na tadašnje izvještaje u medijima koje prenosi stranica yugopapir.com

U svom govoru 8. maja 1990. godine pred Evropskim savjetom Drnovšek je, između ostalog, rekao: 

Država koju zastupam je relativno mlada kao zajednička državna zajednica. Međutim, historija naroda koji ga čine neodvojivi je dio duge historije Evrope. Naše postojanje i naša djela ugrađena su u evropski prostor, historiju, kulturu i civilizaciju našeg kontinenta. Dame i gospodo, vjerujem da ste svi svjesni bogatstva historijskog i kulturnog mozaika Jugoslavije, sa svim njenim nacionalnim, jezičnim, vjerskim i drugim različitostima.

Mogu li naglasiti u ovom trenutku da, ako smo činili dio evropske historije i doprinijeli bogatstvu njezine kulturne baštine u prošlosti, ako su naša država i njezin narod dijelili sudbinu i izazove svih naroda Evrope u ovom stoljeću, tada je prirodno da se i danas prije svega najvažniji interes Jugoslavije uključuje u demokratske procese sveeuropske integracije. Tim više što je Jugoslavija zadržala nezavisnost i otvorenost svojih granica, čak i u vrijeme najžešćih sukoba između blokova i brojnih ograničenja, promičući intenzivnu kulturnu, političku i privrednu saradnju sa svim zemljama Evrope.

Zanimaju nas postojeći oblici evropske suradnje, njezine institucije i organizacije, postaju široko utemeljene i otvaraju put novoj europskoj suradnji otvorenijim prema drugim zemljama i udrugama. Upravo u tom svjetlu promatramo ulogu Evropske zajednice, Vijeća Evrope, Evropskog parlamenta i OSCE-a.

Promjene su danas zahvatile svijet, posebno Evropu, a događaju se i u Jugoslaviji, iako one u našoj zemlji ne možemo izjednačiti s onima drugdje. Jugoslavija je zemlja izrazitih unutarnjih nacionalnih, kulturnih, vjerskih i historijskih razlika. Uprkos činjenici da je složena država, uspjela je osigurati relativno uspješan privredni i socijalni razvoj i unutarnju ravnotežu među svojim narodima i nacionalnostima, sa svim njihovim razlikama, tokom niza desetljeća.

Među načelima koja je Jugoslavija nastojala podržati u svom poslijeratnom razvoju bila je autonomna akcija na međunarodnoj sceni, koja se, između ostalog, odrazila na sukob sa staljinističkim Sovjetskim Savezom i raskid s istočnim blokom, kao i na njegovu politiku nesvrstanost. Na planu unutarnjih odnosa Jugoslavija je građena po principu autonomije naroda, organizirana u republičkim državama i povezana u jugoslavensku federaciju. Široka prava zajamčena su svim nacionalnim manjinama. U ekonomskoj sferi poduzeća su već pedesetih godina prošlog stoljeća stekla razmjerno visok stupanj neovisnosti i radničkih prava na upravljanje, a sistem se razvijao kroz nekoliko desetljeća kao socijalistički sistem samoupravljanja s značajnim naglaskom na decentralizaciju tržišta.

Politički sistem je uistinu bio jednopartijski, ali svejedno bio je stvoren kako bi potaknuo najšire političko sudjelovanje svih građana. Nakon dobrih početnih rezultata, sistem, iako utemeljen na humanim načelima političke participacije i radničkog samoupravljanja, počeo je ulaziti u krizu zbog nedostatka konkurentskih elemenata u političkom i ekonomskom životu.

Ekonomski učinak bio je manji od zahtjeva s obzirom na pogoršanje međunarodnog ekonomskog okruženja karakteriziranog trgovinskim protekcionizmom i dužničkom krizom koja je zahvatila gotovo sve zemlje u razvoju, uključujući Jugoslaviju. Dakle, tokom posljednjih deset godina Jugoslavija je doživljavala ekonomsku stagnaciju s velikim odljevom kapitala za servisiranje vanjskih dugova. Smanjeni društveni proizvod za domaću potrošnju doveo je do borbe za njegovu unutarnju preraspodjelu što je rezultiralo sa pogoršanim odnosima među jugoslavenskim narodima i narodnostima, smanjenim životnim standardom, povećanom nezaposlenošću, sve većim socijalnim problemima i rastućom inflacijom. Kroz te godine Jugoslavija je te probleme nastojala riješiti u okviru postojećeg sistema. Međutim, ti pothvati nisu dali odgovarajuće rezultate. Štaviše, množili su se brojni štetni fenomeni. Konkretno, pooštrile su se proturječnosti međunarodnosti. Mogli bismo reći da je ravnoteža koja je postojala u prethodnom političko-ekonomskom sustavu počela rušiti.

U prošloj godini u Jugoslaviji poduzeli smo reforme, i političke i privredne, u tolikoj mjeri da dovode do značajnih promjena u političkom i ekonomskom sistemu. Ekonomske reforme temeljene na tržišnim načelima provode se u potpunosti. Postojeća tradicija decentraliziranog poslovanja naših poduzeća i odgovarajuće tržišno iskustvo olakšavaju nam zadatak. Opća unutarnja deregulacija i liberalizacija vanjske trgovine uključuju snažnu konkurenciju u privrednom učinku i pokrenuli su vrlo težak i bolan proces restrukturiranja privrede na načelima maksimalne ekonomske učinkovitosti.

Uvodimo tržište kapitala, uspostavili smo potpunu ravnopravnost među različitim oblicima vlasništva, sa rastućim udjelom privatnog vlasništva, a stranim investitorima smo omogućili jednak tretman.

U prošloj godini ekonomska kriza u Jugoslaviji kulminirala je hiper-inflacijom koju smo u posljednja četiri mjeseca uspjeli u potpunosti suzbiti odlučnim antiinflacijskim programom. Istodobno, pozitivna uspješnost platnog bilansa zabilježena tokom niza godina omogućila nam je uspostavljanje konvertibilnosti jugoslavenske valute, što bi trebalo biti osnova za naše daljnje financijsko i opće privredno otvaranje prema svijetu.

Izlažući ove činjenice, imao sam namjeru da vas izvijestim da je Jugoslavija uložila izuzetne napore da riješi poteškoće u kojima se susrela u proteklom razdoblju, oslanjajući se na vlastite snage. Spomenuti rezultati postignuti su gotovo bez vanjske potpore i istodobno izuzetno visok neto odljev sredstava za servisiranje vanjskog duga.

Evropska zajednica ima najistaknutije mjesto u našim gospodarskim odnosima. Do sada smo te odnose regulirali posebnim trgovinskim i financijskim sporazumima, dok sada želimo uspostaviti najbliže moguće funkcionalne i institucionalne veze sa Zajednicom. Mislim da će, imajući u vidu dosadašnji tempo ekonomskih i političkih promjena, Jugoslavija za dvije ili tri godine stvoriti preduvjete za prijavu za punopravno članstvo u Evropskoj zajednici.

Svjesni smo da će proces daljnjeg restrukturiranja jugoslavenske ekonomije biti težak, da ćemo naići na značajne tranzicijske probleme, ali ipak želimo stvoriti svoju buduću ekonomsku strukturu i novi razvojni ciklus tako da se uklopi u zajedničko europsko ekonomski prostor.

Pravimo i promjene u političkom sistemu. Prihvatili smo ideju da je potrebna politička konkurencija, odrekli smo se jednopartijskog monopola. U cijeloj zemlji nastaju različite stranke, pri čemu se političke promjene u različitim republikama razvijaju različitim koracima, ali s idejom političkog pluralizma na sveopćem mjestu. Nedavno su održani višestranački parlamentarni izbori u Sloveniji i Hrvatskoj, a u drugim će republikama nastupiti izbori. Očekujemo da će se Savezni parlament Jugoslavije do kraja godine konstituirati po višestranačkim načelima. Multinacionalni i savezni poredak naše zemlje uključuje prilično složen postupak promjene ustavnog i zakonodavnog poretka koji u nekim slučajevima zapravo stoji iza već izvršenih ili prihvaćenih promjena. Mislim da intenzivni demokratski procesi ne mogu biti zaustavljeni ni u jednom dijelu zemlje.

Zaštita pojedinih ljudskih prava naročito se ističe u našim ustavnim i zakonskim promjenama. Pokrenuli smo izmjene i dopune našeg krivičnog zakona kako bismo ih precizirali i uklonili ideološke odredbe. Na ovaj će se način uskladiti s najvišim međunarodnim civilizacijskim standardima i dostignućima. Odlučili smo se za nezavisno pravosuđe sa svim atributima pravne države. Jugoslavija je pristupila brojnim međunarodnim konvencijama o zaštiti ljudskih prava i spremna je pristupiti drugima što je prije moguće, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kada postanemo članica Vijeća Evrope.

Sve gore navedene promjene u političkom i ekonomskom sistemu odvijaju se pod pogoršanim unutarnjim međunacionalnim kontradikcijama, s pojačanim međusobnim nepovjerenjem, rastućim nacionalizmom, oživljavanjem razlika iz prošlosti, kao posljedicom pogoršanih ekonomskih i političkih okolnosti. Nacionalni osjećaji često zamagljuju objektivne uzroke naših problema i otežavaju traženje racionalnih načina.

U ovom kontekstu posebno bih izdvojio poteškoće s kojima se susrećemo u našoj pokrajini Kosovo gdje na relativno malom geografskom području postoje brojni problemi, od poremećenih odnosa između nacionalnosti, razvoja i problema stanovništva, do krize političke i pravne ustanove. Nacionalni ekstremizmi sprečavaju normalan ekonomski i politički život u ovoj provinciji već gotovo više od desetljeća. Doveli su do tragičnih gubitaka ljudskog života i neželjenog pribjegavanja sili kako bi se održao elementarni mir i pravni poredak. Tražimo rješenje političkim sredstvima na demokratskim načelima i provođenjem programa ekonomskog razvoja gdje vidimo i prostor za saradnju s međunarodnim institucijama. Vjerujemo da su najnovija dostignuća u skladu s tim i da se postupno stvaraju uvjeti za upravo takvo rješenje.

Ono što danas pokušavamo učiniti u Jugoslaviji jest uspostaviti novu međunacionalnu ravnotežu u promijenjenim političkim i ekonomskim uvjetima, u okviru parlamentarne višestranačke demokracije i učinkovitog tržišne ekonomije, bez a priori političke vlasti koja bi mogla presuđivati ​​i rješavati međunacionalnost sukobi na autoritarni način. Razlike u brzini provođenja političkih i ekonomskih promjena u različitim dijelovima zemlje dodatno povećavaju unutarnje kontradikcije i pogoršavaju sukobe. Znamo da to nije samo Jugoslavija problem, da se proturječnosti međunarodnosti iz prošlosti oživljavaju u mnogim dijelovima Evrope. Čak se i do sada Jugoslavenska država temeljila na visokom stupnju autonomije i suvereniteta republika koje su je činile. Na tim principima danas također želimo učvrstiti odnose među našim narodima i nacionalnostima. Očekujemo da će se proces ekonomskih i političkih reformi koje provodimo uspješno završiti što će imati pozitivan utjecaj na stabilizaciju međunarodnih odnosa u državi.

Tempo naših pridruživanja globalnim, posebno evropskim, integracijskim procesima od velikog je značaja u ovom kontekstu. Većina Jugoslavena vidi mjesto za sebe u budućoj ekonomski, kulturno i politički ujedinjenoj Evropi. Vjerujem da Jugoslavija može pridonijeti uspostavi takve Evrope. I sigurno, Evropa sa svoje strane može znatno pomoći Jugoslaviji u rješavanju trenutnih unutarnjih poteškoća, ponajprije intenziviranjem tempa uključivanja Jugoslavije u razne evropske integracije - govorio je, između ostalog, Janeza Drnovšek u Evropskom parlamentu. 

Cijeli govor objavljen je ovdje.