Još prije desetak godina autoradio se naplaćivao s popisa opcija, a danas je dio standardne opreme. 

Autoradio se danas podrazumijeva u automobilu, baš kao što je to ventilacija ili prednji elektropodizač. Ako ga auto nije imao u standardnoj opremi naknadna ugradnja nije bila problem. Tipizirani DIN otvori i dostupnost učinili su muziku u automobilu najuobičajenijom dodatnom opremom. 

No, u historiji nije sve išlo tako glatko. Prvi autoradio ponudila je kompanija Galvin Manufacturing Corporation, i to po cijeni od oko 130 dolara.

Tek da znate, u to je vrijeme novi Ford Modela A stajao oko 545 dolara. Da je ta 1930. godina izuzetno bitna u historiji autoindustrije, ali i potrošačke elektronike bit će vam jasno kada kažemo da se prvi autoradio komercijalizirao pod imenom Motorola.

Prvi europski autoradio predstavila je kompanija Blaupunkt 1932. godine na autosalonu u Berlinu, a koštao je gotovo trećinu cijene automobila. Stoga ne čudi što je proizveden u svega nekoliko stotina primjeraka.

Masovna popularizacija radija u automobilima kreće 1952. godine kada Blaupunkt predstavlja prvi FM radio. Godinu dana kasnije stiže slavni Becker Mexico, prvi premium autoradio i prvi radio s automatskim traženjem stanica. Već 1959. godine Blaupunkt je proizveo milioniti primjerak.

Autoradio je standardno u aute počeo prvi ugrađivati američki Crossley Motors 1933. godine, dok je prvi auto s audiosustavom dimenzijama sličnim današnjem bio Chrysler iz 1956. godine.

Amerikanci su bili i prvi koji su automobil opremili gramofonom, a bilo je to na Chrysleru 300 iz 1955. godine. 

Kad smo kod medija, recimo i kako prvi kasetaši dolaze početkom 1970-ih i ubrzo pokapaju prethodnika, 8-track standard. Na prvi stereo trebalo je pričekati do 1969. godine kad je Becker predstavio Europu s dvokanalnim pojačalom. Becker je u suradnji sa Sonyjem premijerno u automobil uveo i CD medij, i to već 1985. godine.