Čović je istakao kako su se činom polaganja vijenaca i svijeća osnivaču HDZ-a Hrvatske Franji Tuđmanu i ratnom ministru Gojku Šušku "htjeli zahvaliti za sve što su uradili da bi Hrvati danas u Bosni i Hercegovini kao narod mogli tražiti elemente jednakopravnosti i osjećati se kao konstitutivan narod, a HDZ kao glavna stranka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, bez koje se ne može promišljati politički život, mogla obilježiti svojih 30 godina".

Za Čovića su Tuđman i Šušak mirotvorci.

Prije nekoliko godina Čović je na jednom od skupova u Hercegovini izjavio:

- Mi smo povezali sve što su baštinili dr. Franjo Tuđman i Gojko Šušak i slijedimo njihov put. Hrvatski narod je preponosan da bi odustao od ideje ovih velikana.

Šta su baštinili Tuđman i Šušak, najbolje su na svojoj koži osjetili Bošnjaci Hercegovine, ali i Posavine i Srednje Bosne.

Ali... Za Čovića su i Tuđman i Šušak u najmanju ruku kandidati za Nobelovu nagradu za mir. Fantomska Herceg-Bosna bila je država u kojoj su cvjetale demokratske ruže, a oni koji nisu Hrvati uživali su sva prava.

Društvo u BiH, Čović je danas na Mirogoju, dok je obilazio Tuđmanov i Šuškov grob nazvao nesavršeno uređenim te kako je "potrebno vrijeme za odmak od užasa rata" za kojeg je ocijenio da je u BiH bio specifičan s obzirom da u BiH postoje, ocijenio je, tri viđenja kratkoročne historije.

Dragan Čović i delegacija HDZBiH na groblju Mirogoj 

Izgleda da za lidera HDZ-a, koji potencira famozno hrvatsko pitanje, a to je dokazao porukom da se neće odreći velikana Tuđmana i Šuška, nisu postojali ni Dretelj ni Heliodrom.

Bit će da su u njegovoj percepciji to bila "odmarališta za probrane" i to ekskluzivno hercegovačke Bošnjake, i to je vjerovatno prema Čovićevoj interpretaciji "jedno od tri viđenja kratkoročne historije“. Iz tih je "odmarališta" na "rekreaciju" dovodio Bošnjake u mostarski Soko gdje je bio direktor 1993. godine.

Čoviću ništa ne znače ni haške presude u kojima je dokazano etničko čišćenje. I to one bivšim čelnicima fantomske Herceg-Bosne koji su učestvovali u zločinačkom poduhvatu na čelu kojeg su bili Tuđman, Šušak i Mate Boban.

I kako je pisao hrvatski Index, Šušak je nedvojbeno kontroverzna figura novije hrvatske historije, kojega mnogi nekritički slave kao nacionalnog junaka ključnog za pobjedu u Domovinskom ratu, dok drugi ukazuju na to da je Ministarstvo odbrane pod njegovim vodstvom bilo leglo kriminala te kako bi Šušak da je poživio, najvjerojatnije završio optužen u Hagu za ratne zločine.

Dvostruka linija komandovanja u Hrvatskoj vojsci, koju je Šušak uveo, prema nekim svjedočenjima upućenih dovela je do pada Posavine 1992., a prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora između Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića. Nesporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa Tuđmanovim željama.

Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku predvođenu Franjom Tuđmanom Haški sud proglasio udruženim zločinačkim poduhvatom.

Na dan pada Vukovara, 18. novembra 1991. godine, u Grudama je utemeljena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, paradržavna tvorevina koja je sve do svog raspuštanja bila pod direktnom kontrolom Gojka Šuška. Ponajbolja hrvatska istraživačka novinarka Jasna Babić u svojim je knjigama “Zagrebačka mafija” i “Urota Blaškić” detaljno opisala posljedice “hrvatske državne politike” prema Bosni i Hercegovini.

Šuškov patronat nad tzv. Herceg-Bosnom rezultirao je nizom krvavih ratnih zločina kojima se Haški sud bavio sve do presude “šestorki", a kasniji pokušaji prikrivanja prave prirode Tuđmanove i Šuškove politike u BiH izrodili su paraobavještajno i mafijaško podzemlje čiji utjecaj na javni život Hrvatske još uvijek ne jenjava.

I sve to ne smeta Čoviću. Naprotiv, na takvim bi temeljima da gradi društvo u BiH.