open-navfaktor-logo
search
Tzv. komisija traži spiskove
Suljagić: Nikada im nećemo ustupiti podatke o žrtvama, ne učestvujemo u negiranju genocida
Takozvana Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995 zatražila je od Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari "spisak 8.372 lica koja se vode kao žrtve ratnih dešavanja u julu 1995. godine“.
16.03.2020. u 15:41
get url
text

- U skladu sa odredbama Zakona o pristupu informacijama RS podnosimo zahtjev za pristup sljedećim informacijama, a koje se odnose na stradanje svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. Zaključno sa 31. decembrom 2019. godine, spisak 8.372 lica sa generalijskim podacima o njihovom stradanju koji se u Memorijalnom centru Potočari vode kao žrtve ratnih dešavanja u julu 1995. - navedeno je, između ostalog, u dopisu koji potpisuje v.d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.

U prilogu svog dopisa, Kojić je dostavio i pismo Gideona Greifa, predsjednika tzv. Nezavisne komisije, koji traži ove podatke, a centar na čelu sa Kojićem ga servisira.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić u izjavi za Faktor jasno je poručio da nikada neće ustupiti podatke.

- Memorijalni centar Potočari nikad neće ustupiti nikakve podatke jer ne učestvujemo i ničim ne doprinosimo negiranju genocida ili normalizaciji negiranja genocida - kategoričan je Suljagić.

Prije godinu Vlada Republike Srpske donijela je rješenje o imenovanju devetočlane tzv. Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje srtradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995, "s ciljem objektivnog i nepristrasnog utvrđivanja stradanja svih naroda na području srebreničke regije u periodu 1992-1995".

U decembru 2003. Vlada Republike Srpske je formirala Komisiju za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Komisija je entitetskoj Vladi podnijela, šest mjeseci kasnije, izvještaj u kojem se, kako se, navodi, utvrdilo nedvosmisleno da su u području Srebrenice u julu 1995. godine učinjeni zločini velikog obima grubim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava, te da je Republika Srpska iskazala odlučnost da se suoči sa istinom o događajima iz proteklog tragičnog sukoba na prostoru Bosne i Hercegovine.

Dvadeset i četiri godine od genocida, u februaru 2019. godine, Vlada entiteta Republika Srpska, nakon što je Narodna skupština RS-a odbacila izvještaj iz 2004, donosi odluku o formiranju tzv. Nezavisne komisije, čime poručuje da ne priznaju Haški tribunal, presude ovog suda, kao ni presude Međunarodnog suda pravde, te domaćih sudova u kojima je nedvojbeno utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid.

Povodom odluke Vlade RS-a da formira dvije komisije (Srebrenica i Sarajevo), oglasili su se OHR i Američka ambasada u BiH, koji su podsjetili da su Međunarodni sud pravde i Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju zaključili da je u Srebrenici počinjen genocid, te da se hrabro treba suočiti s prošlošću i prihvatiti istinu, bez obzira na to koliko je ona bolna.

Međutim, to što je svijet utvrdio, što su relevantni sudovi utvrdili, vlasti u ovom bh. entitetu uopće ne zanima, te formiraju svoje komisije koje treba da utvrde neke nove njihove istine.

Pored Greifa, članovi tzv. Nezavisne komisije su Adenrele Shinaba iz Nigerije, Yuki Osa iz Japana, Roger Bayard iz Australije, Zeng Yi iz Kine, Giuseppe Zaccharia iz Italije, Markus Goldbach iz Njemačke, Laurence Armand French iz SAD-a i Marija Đurić iz Srbije.

Haški tribunal i sudovi u regionu su do sada za genocid počinjen u Srebrenici osudili ukupno 47 osoba - na više od 700 godina i četiri doživotne kazne zatvora - a u martu prošle godine izrečena je i pravosnažna presuda Radovanu Karadžiću, za koju postupajući tužilac u tom predmetu Alan Tieger tvrdi da predstavlja "pobjedu pravde", dok se čeka izricanje pravosnažne presude Ratku Mladiću koji je također osuđen na doživotnu robiju.

- U kontekstu Srebrenice, predmet protiv Karadžića se činio težim u odnosu na predmet protiv bivšeg komandanta VRS-a Ratka Mladića jer je on bio prisutan u Srebrenici, dok je Karadžić komandovao iz daljine. U konačnici, veliki broj dokaza o Karadžićevoj fiksaciji i odgovornosti za Srebrenicu - sve od Direktive 7 u vezi sa stvaranjem nepodnošljivih uslova bez nade za opstanak do naređenja o skrivanju tijela - učinilo je njegovu fizičku distancu nebitnom - pojasnio je Tieger.

Govoreći o dokazima koji su na njega ostavili najveći utjecaj, Tieger izdvaja presretnuti razgovor između šefa sigurnosti Glavnog štaba VRS-a i komandanta Drinskog korpusa u kojem se traži 15 do 30 ljudi jer postoji još "3.500 paketa" koje treba "distribuirati".

U odnosu na Karadžića, Tieger izdvaja dokaz o tome da je on 14. jula 1995. godine pokazao na izvještavanje CNN-a i Sky Newsa u vezi sa Srebrenicom i s ponosom izrekao da je to njegova Direktiva broj 7.

- Izazovi u istraživanju i procesuiranju genocida u Srebrenici su ogromni. Međutim, u Srebrenici je postojao organizovan plan skrivanja zločina koji se desio u relativno kratkom vremenskom periodu - koji je uključivao šifrovane razgovore tokom samog počinjenja zločina do akcije prekopavanja i skrivanja tijela na lokacije za koje se smatralo da nikada neće biti otkrivene. To nije bio prvi način nastojanja skrivanja zločina, ali su obim i koordinacija u ovom slučaju bili nevjerovatni - kaže Tieger.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.