Ako ovih dana pitate navijače Željezničara, teško da će se složiti s glavnom porukom koju nosi poznata muzička numera. Za ljubav prema klubu koji je osnovan prije tačno 100 godina teško da će upotrijebiti riječ "gnjavaža".

Mnogi od njih su kroz generacije vezani za tim s Grbavice. Za svoje pradjedove, djedove i očeve s ponosom će reći da su dio sebe utkali u nešto što je kroz godine postojanja predstavljalo simbol otpora, ali i bilo prava lokomotiva za nastanak jednog od najbrojnijih sportskih društava u bivšoj Jugoslaviji.

Poznati sarajevski muzičar Vlado Podany, unuk Dimitrija Dimitrijevića, osnivača i strijelca prvog gola za Željezničar s dvije rečenice objasnio je vezu kojom se mnogi danas ponose.

Najmlađi mašinovođa

- Zaljubljivanje u Želju bila je porodična tradicija. To je jednostavno porodično naslijeđe zbog kojeg se nije moglo desiti da ja preferiram neki drugi klub - kazao je na početku razgovora za Faktor Podany, unuk čovjeka koji je sa 17 godina došao na ideju da osnuje fudbalski klub.

- Moj pokojni deda bio je 1903. godište. Sa 17 godina postao je najmlađi mašinovođa u tadašnjoj Kraljevini SHS. Tada je dobio dokument na kojem je to moralo biti posebno zabilježeno zbog toga što nije bio punoljetan, ali je bio jako dobar u tome što je radio i dobio je zvanje mašinovođe, što je recimo danas u rangu direktora firme - prisjeća se Podany detalja koje mu je prepričavao djed.

Željeznica i jedan kvar na lokomotivi glavni su "krivci" za rađanje jednog od najvećih sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini, a ako pitate navijače Željezničara, oni će reći - najvećeg!

- Pomoćnik mog dede, koji je čak bio nešto stariji od njega, zvao se Ludvig Leple. Njih dvojica činili su tandem u lokomotivi. Prilikom jedne od vožnji na relaciji Sarajevo - Višegrad u Višegradu su na ulasku u stanicu zatekli pokvarenu lokomotivu. Naravno, pošto tada nije bilo mogućnosti da se druga lokomotiva skloni s pruge, oni morali čekati dva-tri dana dok se kvar nije popravio - govori poznati klavijaturista dok mu naviru sjećanja na detalje iz priča koje je čuo od djeda, a koje je, kako kaže, često i sam inicirao.

{$galerijaFotografija}

- Čak sam imao priliku gledati tu fotografiju, ne znam uopće gdje je završila. Nastala je ispred jedne ogromne lipe u Višegradu, pred željezničkom stanicom koja je ličila ovoj na Bistriku. Tada je deda došao na ideju da se osnuje "športski klub" jer je njemački jezik tada još bio u upotrebi. Njegovu ideju Ludvig je prihvatio s oduševljenjem, a kroz narednih dan-dva su razvili neku vrstu strategije kako će sve to izgledati - kaže Podany.

Nakon povratka u Sarajevo Dimitrijević i Leple ideju o osnivanju kluba saopćili su svojim kolegama koji su to s oduševljenjem prihvatili. Odmah su znali da će žene koje su zaposlene na željeznici šiti neke dresove od poderanih majica, dok su od krpa i čarapa pravili lopte "krpenjače", koje su im služile za prve treninge.

- Svi željezničarski radnici su tada bili fudbaleri - prepričava unuk osnivača kluba koji slavi veliki jubilej.

Put od rađanja ideje osnivanja kluba do njenog sprovođenja u djelo bio je izuzetno težak i prilično dug put.

- Birokratija je bila ta koja je kočila sve. Željo je zapravo osnovan 1920. Međutim datum osnivanja kluba je ovaj koji se danas slavi je datum kada je klub zvanično primljen u Sarajevski podsavez (19. septembar). Administrativni aparat tada uopće nije dozvoljavao da se radnici grupišu ili udružuju. Na izvjestan način htjeli su zapravo razbiti tu priču, da priča oko Želje zapravo ne zaživi. Ipak, nakon muke od godinu dana  i "obijanja" raznih vrata, Sarajevski podsavez je htio da ponizi klub tako što su im postavili uvjet da odigraju dvije utakmice, neko kaže tri, ali ja znam za dvije - prepričava Podany ono što je kroz godine saznao od svog djeda, uz opasku da je već tada to je bila slika Želje koja se konstantno provlači kroz klupsku historiju - upornost i istrajnost.

- Nije bilo šanse da kod tih ljudi postoje riječi "ne" ili "poraz" u bilo kojem obliku - govori poznati Sarajlija, te dodaje:

- Treninge su imali na starom vojnom vježbalištu austrougarske vojske na Čengić Vili koje se zvalo Egzercir. Ono što je zanimljivo jeste da je stric od Ivice Osima koji je zvao Eduard bio Bečlija. Oni (željezničari op.a) su u tih godinu dana ili koliko već, od ideje o osnivanju do prve utakmice, uspjeli su da skupe neki novac pa je Eduard iz Beča donio prvu kožnu loptu i prve dresove Željine koji su bili plavo-bijeli s pertlama ispod vrata i bez brojeva na leđima. Tada je Željo opremom kao bio kompletan.

VEZANI TEKST - Svečano obučeni navijači Želje stigli na Grbavicu, pjesma odjekuje Sarajevom

Utakmice sa SAŠK-om i Sarajevskim ŠK bile su glavni uvjet za registraciju kluba u Podsavezu.

- Sa SAŠK-om je bilo 5:1, rezultat u drugom susretu glasio je 2:1, ali o toj drugoj utakmici sam rijetko pričao sa dedom. Najviše me zanimao susret u kojem je on postigao prvi gol za Željezničar. Na tribina je, prema dedinoj priči, bilo oko 200 ljudi, što je za tadašnje pojmove bila prilična posjeta. Većina njih su bili uposlenici željeznice koji su stigli da vide svoj klub u prvoj utakmici i nešto malo građanstva jer nisu znali da SAŠK, za koji je to bila trening-utakmica, igra s nekim klubom - prisjeća se Vlado klupske historije bh. velikana o kojoj mu je pričao djed Dimitrije.

Poslije više o polovine odigranog drugog poluvremena radnici sa željeznice gubili su od gradskog rivala s 5:0. Podany kaže kako se baš tada pokazao taj duh koji živi do danas.

VEZANI TEKST - Svi putevi vode na Grbavicu: Željo će imati veliku podršku protiv Veleža, mnogi ponosno pozirali

- Nije bilo padanja, nije se gubila emocija, to je taj damar koji Želju krasi kroz generacije - govori Podany, koji je i sam šest godina trenirao fudbal na Grbavici, i to u generaciji s Amarom Osimom.

- Deda mi je ispričao da se tada, u utakmici sa SAŠK-om, nisu slagali da bez izađu s terena bez da daju jedan gol, bez obzira na to što su znali da će ih pobijediti. Sama činjenica da Željo nije dao gol na prvoj utakmici za mog dedu nije bila prihvatljiva.

Solo prodor za historiju

- Nakon petog gola SAŠK-a lopta je s centra stigla do Željinog golmana. Deda je prišao kaznenom prostoru i tražio loptu. Prije su se lopte ispucavale, nije bilo dodavanja blizu šesnaesterca. Uvijek je golman degažirao loptu. Ovoga puta mu je bilo čudno to što je deda tražio loptu, ali mu ju je na kraju dao - priča Podany čiju je fudbalsku karijeru ka muzici usmjerila teška povreda skočnog zgloba.

Ono što se kasnije desilo tog 17. septembra je historija...

- Nakon što je deda primio loptu navalni igrači SAŠK-a ga nisu zaustavljali. Stigao je do centra bez da su ga napadali, a potom je nanizao pet igrača. Kako ih je driblao jednog po jednog počeli su ga ozbiljnije shvatati, pa su to činila i po dvojica protivnički fudbalera istovremeno. Ipak, na kraju je uspio stići do golmana. Protivničkog čuvara mreže je "bacio" u jednu stranu, a on je prošao na drugu i s nekih metar postigao pogodak, prvi gol u historiji kluba. Bez radosti, bez ičega, bilo je bitno samo dati prvi gol. Kod saigrača je vladalo oduševljenje. Bio je to pokazatelj da sa Željom nikada neće biti lako - naglašava čovjek koji je i sam odrastao u naselju Grbavica.

VEZANI TEKST - Da se naježiš: Ovako su navijači Želje otpjevali Tifinu Grbavicu

Dva poraza u konačnici su značila pobjedu za tim koji su osnovali željezničari. Dan nakon druge utakmice koju su izgubili s 2:1, 19. septembra 1921. godine, Podsavez je prihvatio novi klub u svoje okrilje i uvrstio ga u takmičarski kalendar Drugog razreda za sezonu 1921/1922.

Za svog djeda Podany kaže kako je bio najniži u tadašnjem sastavu Plavih, o čemu svjedoči i fotografija tima iz 1921. godine koja je objavljena u Željinom almanahu iz 70-ih godina prošlog stoljeća.

- To je jedina fotografija mog dede u Želji. On zapravo i nije dugo igrao. Odigrao je svega par utakmica upravo zbog činjenice da je bio kvalifikovani mašinovođa zbog čega i nije imao puno vremena za fudbal. Ipak, mogu reći da je bio je jako brz, najbrži u klubu, bez obzira na građu i bio jako talentovan. Svi su oni voljeli fudbal, išli su na utakmice koje su se igrale po gradu do osnivanja kluba. Zbog cijelog naboja i emocije prema fudbalu se i rodila ideja o osnivanju kluba. Nije bilo teorije da neko sa željeznice ode i počne igrati u nekom klubu - naglašava Podany koji kaže kako njegov djed nije ostao infiltriran u Želju kroz organe kluba.

VEZANI TEKST - Juričić tragičar Želje, Velež "preživio" uzavrelu Grbavicu

Vlado kaže da je Dimitrije Dimitrijević imao četiri brata. Sjeća se da su Kosta, koji je bio član Mlade Bosne, i Efrosina Dimitrijević imali Aleksandra, Konstantina, Dimitrija i Evangelosa, no imena četvrtog brata svog djeda nije se mogao sjetiti.

- Djed i njegova braća nosili su grčka imena jer je moja prababa bila Grkinja iz Soluna - kaže Podany.

Dimitrije koji je odrastao u kući u ulici Koševo, nekadašnjoj Kralja Tomislava, iz braka sa suprugom Danicom imao dvije kćerke, Vladinu majku Efrosinu i Dunju, penzionisanu profesoricu s Muzičke akademije u Sarajevu.

Osnivač FK Željezničar izuzetno je volio fudbal. Znao je potajno pratiti treninge svog unuka, a osim utakmica Plavih gledao je i susrete gradskog rivala s Koševa.

Djed, treniranje u Želji i život na Grbavici nisu jedine poveznice između Podanyja i fudbalskog velikana. Jedna je i muzika.

VEZANI TEKST - Pogledajte šta su navijači Želje napravili na Željezničkoj stanici

- Bivši muž moje tetke Dunje je Blagoje Košanin, čuveni kompozitor koji je napisao pjesmu "Mi smo Željini, Željo je naš", a koju je otpjevao Meho Puzić. S druge strane ja sam s Mustafom Čizmićem koautor pjesme "Grbavica". Nijedan klub nema takve dvije pjesme kao što ima Željo. Iskreno, ne znam koja mi je draža. Obje se identifikuju s klubom. U "Mi smo Željini, Željo je naš" opjevan je klub, dok je "Grbavica" ratna pjesma. Ipak, činjenica da se u pjesmi spominje Željin stadion bila je dovoljna da pjesma postane obilježje kluba. Sama pjesma ima dovoljno energije da od naboja izgoriš na terenu - govori Podany koji je s Čizmićem oplemenio tekst sada već kultne pjesme koji je napisao Dragan Jokić.

Podany koji zbog obaveza s Crvenom jabukom nije mogao prisustvovati utakmici protiv Veleža i velikom jubileju kluba kojeg je osnovao njegov djed kaže da je neku raniju ideju o proslavi 100. godišnjice pokvarila trenutna situacija prouzrokovana pandemijom koronavirusa.

- Mislim da je situacija pokvarila neku davnu ideju kako da se obilježi ovih sto godina, da to bude cjelodnevni program. Od utakmica juniora, veterana, do drugih događaja vezanih za tu proslavu - kaže klavijaturista koji je u prvi ozbiljniji muzički projekt krenuo baš sa Željkom Bebekom, istim onim s početka ovog teksta.

Ideja o igranom filmu

Podany je na kraju razgovora kazao kako već duže vrijeme postoji ideja o snimanju igranog filma o Želji.

- Namjera je da se snimi igrani film o osnivanju kluba jer će sve priče izblijediti. Razgovarao sam i s Avdom Sidranom i ta priča nije propala. Kontaktirao sam i Draga Bjelogrlića. Prvobitna ideja bila je da se film prikaže za 100. godišnjicu. Da to bude skup bivših fudbalera, ali će to ostati plan za neku narednu godišnjicu jer za takvo nešto potrebne su ozbiljne finansije - rekao je Podany na kraju razgovora za Faktor.