Britanka Georgina Gailey (60) primijetila je svoj švedski naglasak dok je razgovarala sa sestrom preko FaceTimea.

Ljekari u bolnici sumnjali su na moždani udar, ali dvije sedmice kasnije dijagnosticiran joj je sindrom stranog naglaska.

Ovaj sindrom javlja se kada dođe do povrede mozga, a od pojave prvog takvog slučaja 1907. godine, pa sve do danas prijavljeno ih je svega 100-150 slučajeva.

Najpoznatiji takav slučaj zabilježen je 1941. godine kada je žena iz Norveške, koja je preživjela povredu glave tokom bombardiranja Osla, nekoliko mjeseci kasnije počela govoriti njemačkim naglaskom.

Georgina je majka dvoje djece iz Hillingdona, u zapadnom Londonu.

Za The Sun je rekla kako je imala srčani udar nekoliko mjeseci ranije, ali da se dobro opravlja.

- Bila sam vrlo elokventna, a sada kažem "ja" umjesto "yes". Ljudi me pitaju odakle sam, a kad im kažem, smiju se. Ja se smiješim, ali ispod površine me to rastužuje. Rođena sam Engleskinja i tu sam odrasla. Nikad nisam ni bila u Švedskoj - kaže Georgina.

Dodaje da je "otišla u bolnicu te da su ljekari, kada im je sve ispričala, mislili da je imala moždani udar".

- Zadržali su me dvije sedmice i tada su mi konačno postavili dijagnozu - navodi Gailey.

Ljekari su Georgini rekli da je to vrlo rijedak slučaj.

- Ne znam hoću li zauvijek imati ovaj naglasak. Želim podići svijest jer što više ljudi zna o tome, više će se istraživanja provoditi - kaže Gailey.

U svijetu postoji još nekoliko zabilježenih slučajeva sindroma stranog naglaska koji su postali poznati. Sarah Colwill iz Engleske zvuči kao Kineskinja, a tu je i Australka Cindy Hastings koja kada je čujete imate dojam da je iz istočne Evrope.

Kay Russel jedna je Engleskinja koja kada govori zvuči kao da je iz Francuske.

Sve tri žene su imale određenih zdravstvenih problema i nisu se osjećale dobro prije nego što je došlo do promijene u govoru.

Naučnici su zaključili da te promjene mogu biti posljedica povrede mozga, ali da nemaju stvarnu povezanost sa stranim naglascima, već se u govoru mijenja ritam, visina i intonacija, što slušatelj može percipirati kao neki strani naglasak.

Te promjene mogu biti posljedica povreda mozga, koje nemaju nikakve veze sa stvarnim stranim naglascima već promjenama u ritmu, visini i intonaciji govora.

Može se reći da je riječ o govornom poremećaju, koji slušatelj percipira kao strani naglasak određenog tipa.

Osim zbog fizičke traume, ovaj sindrom može se pojaviti i kao posljedica problema s mentalnim zdravljem.