Kućice za ptice, koje su sagrađene na zidovima džamija, medresa i drugih objekata u Osmanskom carstvu od 16. stoljeća kako bi služile kao topli dom za ptice, čak i danas širom Istanbula služe svrsi.

Ovi mali domovi za ptice, koji su nastali kao konkretna djela estetske misli, kako u arhitektonskom tako i u ljudskom smislu, smatraju se simbolima empatije prema životinjama u osmanskoj civilizaciji.

Historičar i pisac Mehmet Dilbaz u razgovoru za Anadoliju posebno je naglasio značaj ovih kućica za ptice, dodajući da su Osmanlije pridavale veliki značaj hranjenju i skloništima za životinje.

- Tako su nastajali i objekti kako bi se zaštitile ptice, posebno tokom zimskih mjeseci. Ne zna se tačno kada je izgrađena prva kućica za ptice u Istanbulu, ali je svakako moguće vidjeti mnoge kućice za ptice isklesane u kamenu ili mermeru - kazao je Dilbaz.

Pojasnio je da su kućice za ptice uglavnom pravljene od cigle ili kamena, ali su prvi primjerci bili drveni.

- Osmanske palate za ptice su istinski estetski užitak - naglasio je Dilbaz.

Kućice za ptice koje se mogu vidjeti u mnogim četvrtima Istanbula, poznate su i kao "Paviljon za ptice", "Palata ptica", "Palata vrabaca" i "Kuća za golubove".

Kućice za ptice se uglavnom mogu vidjeti na poznatim istanbulskim džamijama, turbetima (mauzolejima) i bibliotekama.