Zmije ribarice mogu lažirati vlastitu smrt kada ih napadnu grabežljivci, postavljajući teatralnu predstavu koja uključuje mazanje vlastitim izmetom i puštanje da im krv curi iz usta.

A te zmije koje koriste ove ekstra dramatične efekte provode manje vremena glumeći vlastitu smrt, a time i manje vremena u opasnoj situaciji, nego njihove "kolege" koje ne koriste ovu strategiju, pokazalo je istraživanje objavljeno u srijedu u časopisu Biology Letters.

Mnoge životinje lažiraju vlastitu smrt kao odbrambeni mehanizam protiv grabežljivaca. Primjeri su viđeni kod insekata, riba, vodozemaca, gmizavaca, ptica i sisara, ali kako i u kojoj mjeri, još nije jasno. 

- Postoje oprečne teorije o porijeklu lažiranja smrti. Neki kažu da je to svjesna reakcija, dok su drugi uporni da nije. Jedna teorija je da je to najprimitivniji odbrambeni odgovor, sličan smrzavanju u situaciji visokog stresa - rekao je Vukašin Bjelica, naučni saradnik Univerziteta u Beogradu u Srbiji i jedan od autora studije, za CNN.

Nepokretno ležanje i izlaganje ranjivih dijelova tijela predatoru je rizično, pa su istraživači sa Univerziteta u Beogradu postavili hipotezu da što je predstava dramatičnija, to će zmije morati da provode manje vremena u opasnosti.

Da bi to testirali, istraživači su otputovali na Golem Grad, ostrvo u jezeru u Sjevernoj Makedoniji, gdje su ove zmije uobičajene.

Tamo su "zgrabili" 263 neotrovne zmije i uštipnuli ih prstima kako bi simulirali radnje predatora, prije nego što su pustili svaku zmiju i odredili vrijeme njenog daljnjeg ponašanja dok je glumila smrt.

Primijetili su da su se neke zmije "pravile" mrtve ostavljajući širom otvorena usta, neke su se mazale izmetom, a drugima je curila krv iz usta.

A 28 zmija koje su krvarile iz usta provele su u prosjeku dvije sekunde manje glumeći svoju smrt, pokazalo je istraživanje, iako su neke zmije koje nisu oslobodile punu teatralnost provele i kraće vrijeme glumeći da su mrtve, možda zbog drugih faktora kao što je temperatura, spol ili veličina.

Sve u svemu, zmije su provele između šest i 24 sekunde glumeći da su mrtve.

Krvarenje iz usta bilo je relativno neuobičajeno ponašanje i uočeno je kod samo 28 testiranih zmija, dok se razmazivanje dogodilo u 124 slučaja.

Nisu sve testirane zmije glumile vlastitu smrt.

Ponašanje antipredatora zavisi od mnogo različitih stvari, poput spola jedinke, tjelesne temperature, veličine, starosti, prisustva hrane u crijevima, prisustva jaja kod ženki, prethodnog iskustva sa grabežljivcem i ranijih povreda, rekao je Bjelica.

- Još nije sasvim jasno kako svaki pojedinac kroji svoj antipredatorski odgovor, a naša zapažanja su uglavnom ograničena jer većina njih dolazi iz interakcija s ljudskim istraživačima, a ne promatranja stvarnih životnih susreta s prirodnim grabežljivcima - dodao je.

Iako zmije ne prskaju krv direktno na svoje grabežljivce, kao što to rade rogati gušteri, krvarenje iz usta signalizira grabežljivcu njihovu prividnu smrt. Istraživači vjeruju da je krvarenje uzrokovano porastom krvnog pritiska, što je potaknuto visokim nivoom hormona stresa, rekao je Bjelica.

Rezultati studije sada se moraju replicirati na druge vrste i ekosisteme, rekli su istraživači, dodajući da bi se buduća istraživanja trebala fokusirati na precizan slijed prikazanih ponašanja.