Tvrtko Milović, novinar, u svojoj analizi političkog naslijeđa Dragana Čovića ocijenio je da odluka lidera HDZ-a BiH da ne bude kandidat za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine predstavlja znak kontroliranog povlačenja iz politike, ali i potvrdu da Čović i dalje ostaje neprikosnoveni autoritet unutar stranke.

Milović navodi da činjenica kako Čović, kao nosivi stub HDZ-a BiH, nije lično ušao u utrku za najistaknutiju političku funkciju u državi, nego je podržao kandidatkinju iz svog kruga povjerenja, pokazuje dvije stvari.

- Prvo, Čović priprema kontrolirano napuštanje politike i drugo, on je još neupitni lider - navodi Milović.

Prema njegovim riječima, Čović izbjegava kandidaturu za Predsjedništvo BiH iako za to ne postoji formalna prepreka, jer je svjestan iskustava drugih političkih lidera koji su, koristeći veliku političku moć, pokušavali ostati na vlasti duže nego što je bilo održivo.

Milović smatra da način eventualnog povlačenja pokazuje da se proces odvija planski, jer bi nagli odlazak, poput onoga koji je napravio bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, mogao otvoriti prostor za borbu unutar stranke u kojoj bi prednost dobili oni koji godinama grade utjecaj u tišini.

- Zna ih Čović sve, i nijedan mu se ne sviđa - napisao je Milović.

Dok potencijalni nasljednici čekaju trenutak kada bi se otvorio prostor za borbu za pozicije unutar HDZ-a BiH, Milović ocjenjuje da Čović i dalje potpuno kontrolira stranku, što se, kako navodi, najbolje vidi kroz način izbora kandidatkinje za Predsjedništvo BiH.

- Alfa je još tu, a izazivači čekaju znak slabosti - ističe Milović, dodajući da bi eventualni trenutak slabosti mogao pokrenuti borbu za vlast koja bi, ukoliko potraje, mogla ugroziti i samu stranku.

Govoreći o političkom naslijeđu Dragana Čovića, Milović ističe da mu se mora priznati velika vještina pregovaranja i sposobnost zauzimanja pozicija u izvršnoj vlasti.

Međutim, smatra da veliki broj kadrova koje je HDZ BiH postavljao kroz brojne mandate nije ostavio značajniji trag u institucijama koje su vodili.

- Ima li neki ministar federalne ili državne vlasti da je poznat po nečemu? Sve su to obnašatelji dužnosti koji rade što im se kaže. A ako im se ništa ne kaže, onda ništa i ne rade - naveo je Milović.

Prema njegovoj ocjeni, za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, koji se godinama bori za izmjene Izbornog zakona i ravnopravniji politički položaj, nerad političkih predstavnika predstavlja ozbiljan problem.

Milović posebno naglašava pitanje izmjena Izbornog zakona BiH, koje je, kako navodi, posljednjih 15 do 20 godina bilo centralna politička tema Dragana Čovića.

Smatra da će upravo ishod tog pitanja u najvećoj mjeri odrediti konačnu ocjenu Čovićevog političkog naslijeđa.

- Kada se jedna politička karijera na ovakav način fiksira oko jedne političke teme, onda je neizbježno izjednačavanje i političke ostavštine za ishod te teme - piše Milović.

Trenutna ocjena je negativna jer su nakon brojnih sastanaka, pregovora, sjednica, zaključaka, uvjetovanja i političkih pritisaka rezultati izostali.

- Činjenica da je o tom pitanju donosio odluke, zaključke, održavao sjednice, sastanke, pregovore i razgovore, uvjetovao i prijetio, blokirao i lobirao, i da je rezultat svega – ništa - navodi Milović.

On smatra da Čović, kao iskusan pregovarač i autor knjiga o menadžmentu, nije mogao biti nesvjestan posljedica svoje političke strategije.

Milović tvrdi da je, ukoliko se pitanje izmjena Izbornog zakona godinama predstavljalo kao pitanje opstanka hrvatskog naroda, bilo očekivano da će druga politička strana povećavati cijenu pristanka.

- Kada u svakom javnom nastupu istaknete Izborni zakon kao životno pitanje, onda je prirodno da će druga strana podizati cijenu svog pristanka - naveo je.

Milović u analizi iznosi i tvrdnju da postojeći Izborni zakon odgovara političkom modelu koji je izgradio Čović, jer mu omogućava da bira kandidata prema vlastitim političkim potrebama.

- Upravo je ovakav Izborni zakon potreban kako bi Čoviću dao mogućnost da delegira kandidata po svojim potrebama, a ne najboljeg kandidata - napisao je.

Dodaje da bi izmjenama Izbornog zakona, za koje se Čović zalaže, HDZ BiH morao ponuditi najjačeg kandidata koji bi se morao suočiti s najboljim protukandidatom.

Milović podsjeća i da su izmjene Izbornog zakona bile dio koalicijskog sporazuma prilikom formiranja vlasti 2022. godine, ali tvrdi da se to pitanje ponovo aktualiziralo tek nakon završetka zasjedanja Parlamentarne skupštine BiH.

Na kraju svoje analize, Milović zaključuje da je političko naslijeđe Dragana Čovića obilježeno porazima.

- Poraz da se izbori za osnovne mehanizme opstanka hrvatskog naroda. Poraz da ostavi strukturu koja će generirati najbolje kadrove. Poraz da hrvatskom narodu osigura mirno političko okruženje u kojem će se razvijati.

Za političara koji je više od dvije decenije na vrhu vlasti, Milović smatra da je takva ocjena veoma loša.