- Cilj je informisati javnost o problemima najmlađih bolesnika, ali i senzibilirati je u cilju poboljšanja kvalitete života djece i mladih tokom liječenja, ali i nakon. Međunarodni simbol borbe protiv raka kod djece je zlatna vrpca. Njom se ukazuje, prije svega, na dragocjenost dječijeg života, te se želi podsjetiti javnost na svakodnevnu borbu naših malih heroja protiv ovih opakih bolesti - istakli su iz Udruženja. 

Direktor Udruženja Fikret Kubat, kazao je za Faktor da godišnje "u Federaciji BiH oboli oko 60 djece, a u BiH oko 100 djece od svih vrsta malignih bolesti, te da je to najčešće leukemija".

- U Federaciji BiH imamo referentne centre u Sarajevu, u Tuzli i Mostaru. Tako da sve statističke podatke mi dobijamo od naših ljekara i moram da kažem da je procenat izlječenja oko 80 posto i više od 80 posto kod leukemije, i to je neki standard razvijenih zemalja u Evropskoj uniji, a mi taj standard pratimo. I to je nekako ohrabrujuće za nas roditelje, za Udruženje, da imamo mogućnosti i liječenje potpuno besplatno u našoj državi. To je jako važno istaći da barem roditelji ne trebaju razmišljati o tome, nego da se fokusiraju na svoju djecu - istakao je Kubat.

Pitali smo ga da li su sprovodili istraživanja šta je uzrok da djeca obole od tako teških bolesti, konkretnije da li su u pitanju genetske predispozicije, loša ishrana, stres...

- Nismo imali takva istraživanja i iskreno da kažem to je vrlo teško čak i druge zemlje ne mogu doći do saznanja. Pretpostavka je da je to genetska predispozicija, da su neki drugi faktori koji mogu biti okidač za malignitet, ali mi ne možemo, nemamo načina da preveniramo kancer, možemo jedino da radimo na tome kad se desi da dijete koje ima simptome, da naša primarna zdrastvena zaštita reaguje brzo i adekvatno kako bi dijete došlo u centar gdje je  potrebno, da se što prije uspostavi dijagnoza, i da se krene sa terapijom. To je najvažnije što mi možemo trenutno, i mi i ljekari, i institucije koje se bave ovom problematikom. Možemo prevenirati u smislu da upućujemo ljude da žive zdravo, da jedu zdravu hranu. To je ono što možemo. Ali, nema pravila, mi jedne godine imamo djecu sa Unsko-sanskog kantona, druge sa Zeničko-dobojskog kantona, ili Tuzlanskog, tako da nema nekih pravila koje bi mogli slijediti da kažemo da je uzrok možda zagađenje zraka, ili neko područje koje je možda bilo kontaminirano u ratu. Nemamo ta saznanja, nego pratimo ovu situaciju da je važno da što prije bude uspostavljena dijagnoza kako bi se krenulo sa adekvatnim liječenjem - sa kemoterapijom, citostaticima. Ti citostatiti koje naša djeca primaju su citostatici koje primaju i djeca u razvijenim zemljama. Protokoli su isti i ovdje i u svijetu - odgovorio je Kubat.

Tek kada se uspostavi dijagnoza počinje prava borba za djecu, u kojoj je zapravo najteže roditeljima.

- Da, roditeljima je najteže jer roditelj je zatečen saznanjem da mu dijete ima tako tešku bolest. Većina nas nije ni informisana o malignim oboljenjima i o nekim dijagnozama, ili možda prvi put čujemo od doktora gdje su uvijek najčešće šanse minimalne, i to svakom roditelju najteže padne, ali i djeci koja su već tinejdžeri koji razumiju, koji mogu na internetu saznati o dijagnozi. Sve je danas dostupno. To su velika iskušenja - spoznaja dijagnoze, kako prihvatiti tu dijagnozu, kako shvatiti da niste sami, da nećete proći sami kroz tu borbu, da postoje ljudi oko vas koji su vam podrška, koji vas razumiju i dijele iste iste bolove, tugu sa vama. Zbog toga je uloga Udruženja jako važna, kao i ljekari koji su stub liječenja. Oni su za nas heroji. Ali postoji i ona druga strana, a to je Udruženje, ljudi koji su najčešće roditelji djece koja su završila liječenje, mladi koji su izliječeni, oni su najbolji primjeri i najbolja podrška da rak nije kraj, da je moguće pobijediti. Oni su svjetlo na kraju tunela svakom roditelju kada vide te mlade ljude koji su izliječeni. Znači da je moguće i odma kroz to i svoje dijete gledaju - zaključio je Kubat.