Zbog čega je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić histerično
pokrenuo medijsko-političko-crkvenu mašineriju, uključujući i predsjednika bh. entiteta
Republika Srpska Milorada Dodika i najavio da će se na svaki mogući način boriti
protiv usvajanja Rezolucije o
genocidu u Srebrenici o kojoj će Generalna skupština Ujedinjenih nacija
raspravljati početkom maja, kada se, ako je suditi prema nacrtu ovog dokumenta
koji je procurio u javnost, radi o "benignoj" rezoluciji u odnosu na onu koju
je u julu 2015. godine usvojio Evropski parlament?
Ili pak u odnosu na Deklaraciju koju je 2010. usvojila
Skupština Srbije, kojom se osuđuje zločin počinjen na način utvrđen presudom
Međunarodnog suda pravde, odnosno kao genocid, ali se sam termin ne spominje.
Srbija je već indirektno priznala genocid, ali sada Vučić, malo je reći, drami
zbog blage rezolucije koju će razmatrati Generalna skupština UN-a.
Inicijatori rezolucije
o Srebrenici, zbog koje predsjednik Srbije najavljuje da putuje u New York gdje
će se ni manje ni više, kako je to najavio, "boriti protiv Sjedinjenih Američkih
Država", jesu Njemačka i Ruanda. Naknadno su se, kao sponzori uključili SAD,
Francuska i druge zemlje.
- Ja sve kažem u lice, ne kažem sve ono što sam u
razgovoru imao sa Jamesom O’Brienom, ali sve što je važno za građane kažem u
lice. Ne krijem koliko nam teško pada sve ovo što se dešava. Što se tiče borbe
oko rezolucije, mi znamo da Amerika kada podigne dva prsta, jedan prst ima 70
zemalja za sebe. Mi smo sami i takvi sami suprotstavit ćemo im se po pitanju
rezolucije, koliko god možemo svom svojom snagom - rekao je Vučić na pressu
nakon sastanka sa pomoćnikom sekretara Biroa za evropske i euroazijske poslove State
Departmenta.
Ni srpski narod, ni
kolektivna odgovornost se ne spominju u Nacrtu rezolucije UN-a, koja će najvjerovatnije
biti usvojena jer je dovoljna prosta većina u Generalnoj skupštini i nema veta,
kao što je to bio slučaj 2015. godine u Vijeću sigurnosti UN-a, kada je
britanska rezolucija o Srebrenici pala zbog ruskog "ne".
U dokumentu, u koji je Radio Slobodna Evropa (RSE) ranije imao uvid, traži se, između
ostalog, da se bez rezerve osudi svako poricanje genocida u Srebrenici, kao i
radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, uključujući i one odgovorne za
genocid u Srebrenici.
Rezolucijom UN-a
bi se 11. juli proglasio Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Evropski parlament proglasio je 11. juli Danom sećanja
na genocid u Srebrenici 2009. i preporučio državama regiona da učine isto.
U julu 2015. Evropski parlament je usvojio Rezoluciju
o Srebrenici kojom se oštro osuđuje genocid u Srebrenici, koji je u skladu sa
presudama Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde označen kao genocid.
Navodi se da su odgovorni za masovnu egzekuciju više od 8.000 muslimanskih
muškaraca i dječaka iz Srebrenice, snage bosanskih Srba pod komandom Ratka
Mladića, uz učešće paravojnih i ostalih neregularnih jedinica.
- To je najveći ratni zločin koji se desio u Evropi
nakon Drugog svjetskog rata - piše u Rezoluciji, usvojenoj na 20. godišnjicu
genocida u Srebrenici.
U UN-ovoj rezoluciji, koja tek treba biti usvojena, ne
spominje se ni Srbija, ni RS, a kamoli srpski narod, kako to na sva zvona "udaraju"
Vučić i Dodik stvarajući dojam kako se radi o još jednoj zavjeri protiv Srba.
A šta je realnost? Rezolucijom UN-a Vučićeva politika u
svim segmentima, kako na unutrašnjem, tako i na vanjsko-političkom planu, gdje
se grčevito dodvorava i bori za svoju poziciju kod Vladimira Putina, doživjet će
poraz.
Zbog toga i njegova "prijetnja" kako putuje u New
York da se suprotstavi, ne UN-u, već Americi. Na taj način šalje Rusiji poruku
da je njihov 100 posto i tako pokušava za sebe kupiti vrijeme. Čeka da Putin
ojača kako bi mu dao punu podršku i logistiku za realizaciju plana "velike
Srbije" odnosno modernog "srpskog sveta", čime želi dokazati da je on učenik
nadmašio svog učitelja Miloševića.
Kako bi opstao na vlasti, svaku moguću situaciju
koristi i predstavlja je kao dan "D" za Srbe i Srbiju. Paralelno, zamajava
tamošnju javnost informacijama o ubistvu djevojčice Danke Ilić, "stotinjak atentata" na njega, do navodne borbe protiv kriminala, dok mu New York Times objavljuje
tekstove u kojima njega vide kao pokrovitelja kriminala.
Vučić, nekadašnji Miloševićev portparol, odlično
poznaje alate manipulacije masama i to mu sve do sada ide glatko od ruke. U
njegovim političkim igrama i sam Dodik je tek obični pijun, ali on i njegovi
sljedbenici to izgleda ne vide.
S druge strane, Vučić živi u ogromnom strahu, ne od srbijanske
opozicije ili intelektulaca koji mu se suprotstavljaju. Već od onih koji mu
daju vjetar u leđa i od kojih crpi svu političku snagu – SPC i patrijarh
Porfirije, vojne i paraobavještajne strukture, kriminalno podzemlje...
Šta ako nakon usvajanja rezolucije o Srebrenici u UN-u,
te prijema Kosova u Vijeće Evrope koje su Grci (u koje se kleo) izlobirali, ova
ekipa pokrene pitanje njegove sposobnosti i njegovog načina vođenja politike? Šta
ako ukažu da je Srbije sve manje zahvaljujući njegovim pogrešnim potezima?
Naravno, rezolucija UN-a jeste bitna, zbog budućnosti,
ali trenutno ne donosi nikakve posebne benefite za državu Bosnu i Hercegovinu,
posebno ne priču o nekakvoj novoj tužbi protiv Srbije pred Međunarodnim sudom
pravde u Hagu. Ono što rezolucija može donijeti dobroga je da predstavlja
komplementarne činjenice sa presudama dva UN-ova suda, te evropskom i američkom
rezolucijom o Srebrenici.
No za Vučića je ona pitanje opstanka na vlasti. Uistinu,
u maju će biti dan "D" u Generalnoj skupštini UN-a, ali ne za Srbe kao narod
niti Srbiju kao državu, a još manje za bh. entitet RS, već isključivo za Vučića
i njegovu politiku "srpskog sveta".