Iznenadni zdravstveni problemi za volanom, poput srčanog ili moždanog udara, nerijetko se dešavaju i mogu imati kobne posljedice na cestama.

Svjedoci smo da su dešavale saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodima upravo iz razloga što je vozaču pozlilo tokom vožnje. Na taj način, ne ugrožava samo sebe i putnike u svom automobilu, nego i druge učesnike u saobraćaju. 

Ipak, sistem je takav da zakon ne predviđa masovne i česte preglede za sve vozače.

Kada jednom dobijete ljekarsko uvjerenje i vozačku dozvolu, dužni ste je obnavljati svakih 10 godina do 65. godine starosti, a nakon toga, svakih pet. 

No, postavlja se pitanje da li se za hronične bolesnike za taj rok skraćuje, te da li su obavezni obavljati češće ljekarske preglede. 

Prema Pravilniku o zdravstvenim uvjetima ljekar ima pravo i obavezu da skrati rok važenja ljekarskog uvjerenja kada osoba koja ima poznate srčane probleme, dijabetes ili druge hronične bolesti.

Takvim osobama se vozačka dozvola ne izdaje na 10 godina, već najčešće na jednu, dvije ili pet godina. 

Obaveza ljekara je da prijave promjene. Ukoliko se srčani problemi ili neka druga teža bolest pojave nakon što je vozač već dobio dozvolu na 10 godina, zakon predviđa mehanizam vanrednog ljekarskog pregleda.

Porodični ljekari ili specijalisti koji liječe pacijenta dužni su, ukoliko uoče da je zdravstveno stanje pacijenta nespojivo sa sigurnom vožnjom, o tome obavijestiti nadležni MUP.

Policija tada poziva vozača na vanredni pregled, a dozvola mu se može privremeno ili trajno oduzeti.

No, u BiH postoje zakonske anomalije.

Trenutni Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u BiH omogućava da se ljekarsko uvjerenje izvađeno sa 18 godina formalno koristi za produženje dozvole sve do 65 godine, ako se u međuvremenu ne prijavi bolest.

To znači da sistem u praksi često zakaže ier se oslanja na savjest vozača i komunikaciju između ljekara i policije, koja nije uvijek savršeno uvezana.

U Bosni i Hercegovini se dešavaiu slučajevi oduzimanja vozačke dozvole na preporuku ljekara zbog bolesti, ali zvanični statistički podaci pokazuju da su ti slučajevi u praksi izuzetno rijetki i da sistem pati od velikih komunikaciiskih nedostataka.

Zvanični podaci entitetskih ministarstava unutrašniih poslova (MUP) i zdravstvenih ustanova otkrivaju kako ovaj proces funkcioniše na terenu, ali i zašto često zakaže.

No, problem je zakonska nepovezanost ljekara policije. 

Iako Zakon o osnovama sigurnosti saobraćaja u BiH nalaže da su zdravstvene ustanove dužne prijaviti pacijenta čije je stanje opasno za vožnju, analiza i izjave domaćih ljekara ukazuju da  automatizovani prenos podataka ne postoji.

Ljekari rijetko sami prijavljuiu pacijente. I specijalisti u domovima zdravlja potvrđuju da baze podataka MUP-a i zdravstvenog sistema nisu uvezane.

Porodični ljekar koji uoči da pacijent ima opasne srčane aritmije ili neurološke ispade često nema tehnički niti direktan pravni kanal da to odmah javi policiji osim ako se ne pokrene zvanični zahtjev.

Sve ovo rezultira time da se u BiH vozačke dozvole zbog bolesti oduzimaju uglavnom nakon što se problem ili nesreća već dese ili kod starije populacije, dok preventivno oduzimanie dozvola mlađim i radno sposobnim ljudima koji razviju srčane ili druge probleme ostaje na nivou statističke rijetkosti.

O ovoj temi razgovarali smo sa vještakom saobraćajne struke Mirzetom Sarajlićem. Prema njegovim riječima, dok se infrastrukturi i sankcionisanju prekršaja posvećuje značajna pažnja, sistem pati od ozbiljnih strukturalnih propusta u segmentu kontrole psihofizičke sposobnosti vozača.

- Ostavljanje ovih parametara na "savjest" pojedincima predstavlja direktnu prijetnju javnoj sigurnosti.  Važeći zakonski okviri koji opću vozačku dozvolu (kategorije B) izdaju na period od 10 godina, bez obaveznih periodičnih pregleda za hronične bolesnike, zastarjeli su i nekompatibilni sa modernim sigurnosnim standardima - navodi Sarajlić. 

Iako se iznenadni zdravstveni problemi, poput infarkta ili moždanog udara kod prethodno zdravih osoba ne mogu predvidjeti, kod hroničnih pacijenata, neurološki, kardiološki, ortopedski bolesnici, rizik je značajno povišen i statistički mjerljiv.

Da bi se ovi propusti otklonili i nivo sigurnosti podigao na evropski standard, prema riječima našeg sagovornika, potrebno je implementirati određena tehničko-pravna rješenja.

- Potrebna je automatizacija protokola "Ljekar - MUP" (Digitalni nalog). Zatim uvođenje zakonske obaveze gdje je ljekar specijalista ili porodični ljekar u trenutku izdavanja otpusnog pisma ili utvrđivanja progresije hronične bolesti, naprimjer ugradnja pacemakera, epilepsija, amputacije, teški oblici dijabetesa, dužan kroz centralni informacioni sistem generisati automatizovanu obavijest MUP-u - ističe Sarajlić.

U tom slučaju dozvola ostaje suspendovana sve dok ovlaštena zdravstvena ustanova odnosno Zavod za medicinu rada kroz vanredni pregled ne izda novu ocjenu sposobnosti. Umjesto linearnog pravila od 10 godina, treba uvesti skraćene rokove važenja vozačkih dozvola za osobe sa identifikovanim hroničnim oboljenjima.

- Zavisno od kategorije bolesti, ljekarska komisija bi određivala obavezan kontrolni pregled na jednu, dvije ili maksimalno pet godina, što je standardna praksa u većini zemalja Evropske unije. Zatim kreiranje zaštićene baze podataka kojoj pristupaju licencirane zdravstvene ustanove i MUP.  Svaka promjena statusa, naprimjer otvaranje bolovanja zbog teških neuroloških ispada, automatski bi trigerovala sistem na provjeru vozačkog statusa pacijenta - zaključuje za Faktor sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić.

Savjest građana ne smije biti zamjena za sistemsku kontrolu. Dok god imamo pravni vakuum u kojem ljekarska tajna amnestira ljekara od obaveze prijavljivanja nesposobnosti vozača, a vozila nakon teških udesa sklapaju "od oka", imat ćemo situacije gdje su i vozač i vozilo tempirane bombe na cestama.

Rješenje je isključivo u digitalnoj integraciji zdravstvenog i sigurnosnog sektora.