Ove godine, posebno tokom ljetnog perioda, svjedočili smo brojnim akcijama da se obustave gradnje hidroelektrana na rijekama Bosne i Hercegovine. Dok su se aktivisti iz Hrvatske i BiH izborili da se na Uni zaustavi gradnja hidroelektrane, za Neretvu brojni aktivisti iz BiH nisu uspjeli.

Hidroelektrane itekako negativno utječu na dijelove rijeka gdje su izgrađene, mijenjajući ili skroz uništavajući ekosistem, ali ono za šta je svako od nas pojedinačno kriv kada govorimo o uništavanju jesu zagađenja u kojem svi učestvujemo - jer sve nam kanalizacije idu u rijeke.

I ne samo to, ogromne količine smeća i otpada završe u rijekama. Vođeni "logikom" da će sve to voda odnijeti, počinioci ovakvih djela nisu svjesni koliku štetu nanose te da prije svega škode sebi i svojoj porodici.

Neosviještenost o prirodnim bogatstvima koja imamo, a onda i kako to kolektivno zagađujemo, jedan je od glavnih problema tranzicijske BiH. Dok se mi ne promijenimo, nećemo imati ni zdravu okolinu, pa ni rijeke. 

Podaci koliko je tačno zagađenih rijeka u BiH, odnosno jesu li sve zagađene, ne postoje jer, kako ističe za Faktor Anes Podić iz Nevladine organizacije Eko akcija, nemamo agenciju za zaštitu okoliša na državnom nivou.

- Nažalost, BiH je vrlo neuređena zemlja, znamo svi šta je razlog tome i posljedice su da mi nemamo objektivnu sliku stvarnog stanja. O rijekama se brinu tri agencije o zaštiti voda, jedna je u RS-u, dvije su u Federaciji. Svaka pravi svoje izvještaje, tako da nekih zajedničkih izvještaja nema, ne postoje.

Međutim, ono što znamo jeste da su rijeke u BiH nažalost itekako zagađene fekalnim otpadnim vodama. Primjer najbolji je rijeka Una, od izvora do ušća Une kanalizacije naselja koje se nalaze uz Unu završavaju u Uni, sa dijelom kanalizacije Bihaća gdje je jedino napravljen bioprečistač.

Ljetos se dalo čuti kada je bila aktuelna izgradnja hidroelektrane blizu izvora Une u Hrvatskoj, pa su aktivisti sa bosanske strane tvrdili kako je Una u BiH za piće. Nažalost, to nije tačno. Ne možete piti rijeku nigdje, ne samo u BiH. Čim se odmakne od izvora, ona bude zagađena na razne načine, a kod nas je to dodatno intenzivirano komunalnim neredom - pojašnjava Podić.

Dodaje da je Buna od samog izvora načičkana zgradama. Una se betonira cijelim svojim tokom.

- Kada kažem betonira, mislim da se u vodnom pojasu, gdje ne bi smjelo biti gradnje, grade objekti čija kanalizacija redovno završava u rijeci. I tako da nemojte nikada sjesti u kafanu koja je kraj rijeke, koliko god to lijepo izgedalo, mami vas onaj slap, vodopad na kojem je kafana, znajte da suđe koje se opere, voda će završiti u rijeci. Ako odete u WC, vaš otpad će završiti u rijeci i to naravno pravi mnoge probleme - upozorava Podić.

Ono što je sreća u BiH jeste što smo mi nakon rata izašli kao prilično nerazvijena zemlja kada je industrija u pitanju.

- Međutim, daleko od toga da problemi ne postoje. Ovo što ima industrije itekako zagađuje naše rijeke što je itekako vidljivo na rijeci Bosni, na Spreči. One su prije rata bile itekako zagađene, a to je nastavljeno i poslije srazmjerno količini industrije koju imamo. To je manje nego ranije, ali je i dalje tu. Mi nemamo prečiščivače na rijekama, nadamo se da će ih ovi veliki zagađivači koji imaju novca napraviti i da će ta priča o prečiščivačima konačno biti dovedena u nekakve zakonske okvire koje imamo - ističe Podić.

Prisutnost kanalizacije u rijekama najvidljivija je u Miljacki, a osim toga, rudnici su najveći zagađivači rijeka. Čak stručnjaci upozoravaju da je iz pojedinih rijeka rizično jesti ribu.

- Posljednji nalazi ribe iz Krivaje su pokazali povećane, nedozvoljene količine olova što je posljedica rada rudnika koji se nalazi u blizini. Gdje god imate neko industrijsko postrojenje, pogotovo su tu problem rudnici, onda su rijeke zagađene. Bliha je izvanredan primjer, otvoren je privatni rudnik koji radi bez ikakvih dozvola, može im se i otpadne vode završavaju u Blihi i ona teče u varijacijama smeđe i crne boje, a prije toga je bila smaragdno zelene boje.

Imamo raftere na Neretvi koji iza sebe ostavljaju smeće. Ljudi redovno bacaju smeće u rijeke. Problem je što je BiH neuređena zemlja. Za petinu teritorije BiH nema prostora za otpade, pa te divlje deponije su obično pored rijeke.

Kada je u pitanju Mostar, po meni je najprljaviji grad u BiH. Ako su prljavi parkovi i ulice, naravno da će biti rijeka prepuna smeća. A to je opet posljedica nefunkcionisanja komunalnih službi. Konkretno kada je otpad u pitanju, našim vlastima je jedino u interesu da se to nekako skloni sa gradskih ulica da ne smrdi, a gdje će završiti, nije bitno - oštro će Podić.

Na pitanje da li više hidroelektrane ili otpadi i kanalizacije uništavaju rijeke, odgovara da je nemoguće praviti poređenje.

- Imamo mi kombinacije problema. Kada su u pitanju brane velike i male, one ubijaju život u rijeci na razne načine i nije moguće praviti tu vrstu poređenja. Kada vi napravite branu kao što je to slučaj u kanjonu Neretve, tu rijeke više nema. Rijeke kakvu su poznavali više nema - kaže Podić.

Rješenje je, zaključuje, pravna država, što kod nas, nažalost, ne postoji.

- Mi na papiru imamo institucije, zakone, a kada dođe do njihovog sprovođenja, onda oni ne postoje. Najbolji je primjer ova gradnja pored Une, zakonom je zabranjena gradnja u pojasu od 15 metara rijeke, a evo imamo primjer tužioca iz Bihaća koji još radi u odjelu borbe protiv korupcije koji je sagradio vikendicu koju izdaje unutar vodnog pojasa, još je betonirao komad obale. Šta očekivati, čemu se nadati - pita se Podić.