Primjetno je da Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine nije pokretala postupke u smislu primjene kaznenih, odnosno prekršajnih odredbi Zakona o zabrani diskriminacije, što predstavlja dodatni pokazatelj da se ne koriste svi zaštitni mehanizmi predviđeni ovim zakonom u cilju potpune zaštite žrtava diskriminacije.

Ova kritika iznesena je u pripremljenom izvještaju Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine o pojavama diskriminacije u BiH za 2023. godinu. Ovaj izvještaj, preko Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, treba biti upućen u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

Stoga je među preporukama navedeno da Instituciji ombudsmena bude upućena inicijativa da počne koristiti prekršajne odredbe predviđene Zakonom o zabrani diskriminacije u slučaju kada nadležne institucije ne postupaju po preporukama i zahtjevima za otklanjanjem diskriminacije.

Zanimalo nas je šta je to na raspolaganju Instituciji ombudsmena i zašto nije pokretala postupke.

U odgovoru su naveli da po Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH ima pravo da pokreće i učestvuje u postupku za zaštitu od diskriminacije za prekršaje propisane ovim zakonom, te su to i činili od usvajanja zakona.

Ističu da su rijetko nailazili na grubo odbijanje poštivanja preporuke što bi im poslužilo kao osnov za prekršajnu odgovornost.

- Za razliku od parničnog postupka za zaštitu od diskriminacije, gdje je teret dokazivanja prebačen na tuženu stranu i u korist žrtve, u prekršajnom postupku se primjenjuju pravila krivičnog postupka što uključuje presumpciju nevinosti i otežava dokazivanje diskriminacije sa aspekta oštećene strane – navode iz Institucije ombudsmena.

Napominju da se u određenom broju predmeta, od kojih je uvijek dominantan broj predmeta navodnog mobinga, postupak okončava odlukom kojom se konstatuje da su narušeni međuljudski odnosi, da su u postupku istrage predočeni oprečni stavovi i dokazi pa je i preporuka usmjerena ka popravljanju međuljudskih odnosa i uspostavljanju internih mehanizama za zaštitu, bez jasnog utvrđivanja diskriminacije, što ne daje mogućnost pokretanja prekršajnog postupka.

- Od usvajanja izmjena Zakona o zabrani diskriminacije iz 2016. godine, kojima je preporukama ombudsmana data procesna snaga dokaza u sudskom postupku, rijetko nailazimo na grubo odbijanje poštivanja preporuke, što bi poslužilo kao osnov za prekršajnu odgovornost jer organi pretežno dostavljaju tražene informacije, čime omoguće formalnu saradnju ili dostave odgovor da će u nekom skorijem vremenu istu razmotriti ili ispoštovati.

Pojedine preporuke su upućene i zakonodavnim tijelima i to ne samo da onemogućava utvrđivanje pojedinačne odgovornosti, nego njihova implementacija podrazumijeva duži proces – odgovorili su iz Institucije ombudsmena za ljudska prava.

Prema Zakonu o zabrani diskriminacije, Ombudsmen za ljudska prava je centralna institucija nadležna za zaštitu od diskriminacije.

Zakon predviđa da ako neko propusti postupiti po preporuci Ombudsmena, slijedi novčana kazna, i to za firmu / instituciju od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorna osoba ili pojedinac od 1.000 KM do 3.000 KM.