Mirela Osmanović, predstavnica Memorijalnog centra Srebrenica i članica porodice žrtava genocida, danas je u sjedištu UN-a na  komemorativnoj sjednici povodom obilježavanja 30 godina od genocida u Srebrenici, podijelila lično svjedočanstvo i iskustvo koje nosi iz Srebrenice.

-  Dva moja brata, Velid i Ahmedin, imali su 17 i 15 godina kada su ubijeni. Njihovi posmrtni ostaci su pronađeni - ali ne u cijelosti. I danas su djelimično nestali. U našem domu, oni nikada nisu zaista otišli. Prisustvovali su tišini za večerom, riječima koje nikada nisu izgovorene, u očima mojih roditelja - rekla je Osmanović.

Ona je istakla kako borba za istinu i dostojanstvo traje i danas, posebno u sredini gdje se poricanje i diskriminacija i dalje osjećaju:

- Djeca u Srebrenici se uče da njihov jezik ne postoji. Da njihova historija nije stvarna. Pravda, ako dođe prekasno ili samo na papiru - ne može vratiti povjerenje. A mir bez dostojanstva nije mir.

Poruka njenog govora bila je jasna: pamćenje nije dovoljno bez konkretne podrške i djelovanja.

Svoj govor završila je riječima:

- Mi nismo fusnota historije. Nismo ovdje samo da se sjećamo - već da podsjetimo. Govorimo u ime onih koji ne mogu, i u ime onih koji još nisu rođeni, a zaslužuju život bez straha.

Komemoracija u UN dio je globalnih aktivnosti obilježavanja tri decenije od genocida u Srebrenici, s ciljem očuvanja kulture sjećanja, borbe protiv poricanja i jačanja međunarodne odgovornosti prema žrtvama genocida.