"Mračna koalicija", "preletači", "privjesci SDA", "proizvodnja bezvlašća", riječi su kojima je zastupnik Naše stranke Amir Purić opisao novu većinu u Unsko-sanskom kantonu.

Purić tvrdi da se ne radi o smjeni vlasti, nego o političkom preslagivanju koje dodatno urušava stabilnost USK.

Naša stranka, kazao je Purić, može biti zadovoljna jer je odlučila da u ovom mandatu ne ulazi u vlast.

Vrijedilo bi postaviti pitanje, koliko je Naša stranka zaista dosljedna principima kojima danas mjeri druge?

Nije problem kritikovati SDA, preletače ili bilo koju drugu stranku. Problematično je kada se vlastiti politički kompromisi predstavljaju kao principijelnost, a isti ili slični potezi drugih kao političko prostituiranje.

Prvi važan datum je 20. decembar 2018. godine.

Tada je u Skupštini USK formirana većina koju su činili A-SDA (današnji NES), SDP, SBB, POMAK i Nezavisni blok.

Naša stranka nije bila potpisnica koalicionog sporazuma i nije dobila ministarske pozicije, ali je njena zastupnica Vildana Alibabić podržala većinu i time omogućila potrebnih 16 glasova.

Sama Naša stranka je godinu kasnije vrlo jasno opisala šta se dogodilo. U saopćenju od 27. novembra 2019. navela je da je Alibabić 20. decembra 2018. podržala formiranu većinu kako bi omogućila uspostavljanje vlasti, ali da NS nije željela učestvovati u raspodjeli funkcija.

Naša stranka nije bila dio izvršne vlasti USK, ali jeste bila parlamentarna podrška većini koja je tu vlast formirala.

To je bitna razlika, ali i politička činjenica koju danas nije moguće preskočiti.

Već 27. novembra 2019. Naša stranka objavila je da više neće podržavati Vladu USK.

Kao razlog navela je nezadovoljstvo načinom rada vlasti i neispunjavanjem dogovorenih programskih zahtjeva.

Drugim riječima, NS je prvo podržala većinu, a zatim od te podrške odustala.

I to je sasvim legitimno u parlamentarnom sistemu. Zastupnik može podržati vlast pod određenim uvjetima, a potom povući podršku ako smatra da dogovor nije ispunjen.

Još važniji je 29. novembar 2022.

Nakon novih izbora, Naša stranka, POMAK i Narod i pravda formirali su blok u Skupštini USK i potpisali sporazum koji je trebao biti osnova za formiranje kantonalne vlasti.

U dokumentu su čak definirani konkretni projekti i rokovi, a tri stranke su najavile razgovore s drugim političkim subjektima o formiranju skupštinske većine.

Dakle, NS tada nije govorila da je svako političko pregovaranje o većini "mračna koalicija". Naprotiv, sama je aktivno pregovarala o formiranju vlasti.

Samo nekoliko dana ranije, 2. novembra 2022., Naša stranka je zajedno sa SDP-om, NiP-om, NES-om, BHI-FK, PDA-om, Za nove generacije i SBiH-om usaglasila sporazum o formiranju parlamentarnih većina na svim nivoima u BiH.

Stranke su se obavezale na zajednički nastup u pregovorima s drugim potencijalnim partnerima.

To je važan detalj jer pokazuje da je Naša stranka tada politiku koaliranja otvoreno predstavljala kao legitimnu i poželjnu – pod uslovom da postoji programski dogovor.

I to je sasvim legitimna politika.

Ali onda isti standard treba primijeniti i na druge.

U decembru 2023. Naša stranka donosi odluku da neće formirati vlast sa SDA u USK.

U saopćenju od 4. decembra 2023. NS je poručila da su razlozi isti kao i 2019. godine te da neće mijenjati odnos prema SDA.

Ako već prihvatimo logiku Naše stranke, onda se mora postaviti mnogo neugodnije pitanje.

Naša stranka je 2023. godine odbila saradnju sa SDA, obrazlažući to korupcijom, klijentelizmom i tvrdnjom da su u toj stranci "privatni interesi daleko ispred društvenih i državnih".

Dakle, prema vlastitom političkom aršinu Naše stranke, problem nije samo u političkim stavovima SDA, nego i u načinu na koji ta stranka koristi vlast i javne resurse.

Ali šta se dogodilo nakon toga? Naša stranka je sjela za isti sto sa HDZ-om i SNSD-om.

I ne samo da je sjela za isti sto, postala je dio vlasti sa strankama čiji su politički modeli obilježeni snažnim stranačkim utjecajem na javne institucije, kadroviranjem i klijentelističkim mrežama.

Naša je stranka, skupa s ostatkom tzv. muslimanske reprezentacije dodatno ojačala kadrovsku i klijentalističku mrežu HDZ -a i SNSD -a. 

U julu 2023. Vijeće ministara BiH, čiji je dio bila i Naša stranka, donijelo je odluku o kupovini zgrade za Upravu za indirektno oporezivanje u Banjoj Luci.

Riječ je o objektu koji je, prema tadašnjim javnim navodima i kritikama, bio povezan s Milom Radišićem, kumom Milorada Dodika, a vrijednost posla iznosila je gotovo 100 miliona KM.

Umjesto da upravo ovakav slučaj bude razlog za crvenu liniju prema SNSD-u, odluka je prošla kroz institucije vlasti u kojoj je bila i Trojka.

Još jedan primjer otvorio se oko Davorina Primorca, direktora BHANSA-e i zeta Dragana Čovića.

Ministar saobraćaja i komunikacija BiH Edin Forto iz Naše stranke uputio je izmjene zakona koje su omogućile produženje mandata direktoru. I opet, umjesto principa koji je prema SDA bio dovoljan da se saradnja odbije, uslijedio je kompromis sa HDZ-om.

Jer ako je klijentelizam razlog zbog kojeg je SDA neprihvatljiva, šta je onda sa klijentelizmom partnera iz HDZ-a i SNSD-a?

Ne može SDA biti toliko korumpirana i klijentelistička da se s njom ne smije sjediti za stolom, a istovremeno HDZ i SNSD biti dovoljno čist da se s njima dijele ministarske fotelje, državne institucije i politički utjecaj.

Ako je odgovor da se sa njima moralo zbog izbornih rezultata, u redu. Ali onda treba priznati ono što se pokušava sakriti iza velikih riječi o principima, a to je da se radilo o političkom kompromisu, ali truhlom.

Možda bi se državna vlast mogla nazvati mračnom koalicijom, obzirom da država nema ministra sigurnosti, u trenutku dok se odvija sukob kriminalnih klanova, u našoj državi.

Nakon izbora 2022. godine, formiranje nove vlasti u Federaciji BiH mjesecima se nije moglo dogoditi. 

Visoki predstavnik Christian Schmidt donio je odluku kojom je privremeno suspendirao primjenu određenih ustavnih odredbi FBiH kako bi omogućio formiranje Vlade Federacije.

Već 28. aprila 2023. potvrđena je nova federalna vlada, u kojoj je bila i Naša stranka.

Dakle, Naša stranka je prihvatila ulazak u vlast čije je formiranje omogućeno intervencijom visokog predstavnika u ustavni okvir Federacije.

Ustav nije nešto što se može privremeno skloniti sa strane zato što se političke stranke ne mogu dogovoriti. Ustav je pogrežen, a Naša stranka je na tako uspostavljenoj vlasti prihvatila sudjelovati.

To je mnogo ozbiljnije pitanje od običnog koalicionog preslagivanja u USK.

Ako je problem u USK to što se vlast promijenila nakon nove parlamentarne većine, onda treba objasniti šta je tu tačno nedemokratsko.

Smjena vlasti sama po sebi nije problem. Ako su pojedini zastupnici mijenjali stranke zbog funkcija, ako je bilo trgovine pozicijama ili drugih nezakonitih pogodbi, to treba dokazati i predočiti javnosti.

Purić ima puno pravo kritikovati novu vlast u USK. Naša stranka ima pravo odbiti ulazak u vlast sa SDA. Ima pravo tvrditi da je to principijelna odluka. Ali onda isti aršin mora važiti i za sve.

Ako je koaliranje s političkim protivnicima problem, zašto je 2022. potpisan sporazum o formiranju parlamentarnih većina na svim nivoima?

Ako je političko preslagivanje problem, šta je onda bilo 2018. kada je glas zastupnice NS-a omogućio formiranje većine u USK?

Kako ocijeniti 2023. godinu, kada je federalna vlast formirana nakon Schmidtove intervencije u Ustav FBiH?