Sve je više mlađih parova u Federaciji Bosne i Hercegovine koji imaju problem bračnog steriliteta. Epidemija današnjice, kako se sve češće naziva u stručnim krugovima, nije zaobišla ni našu zemlju, ali bez obzira na to, o njoj se malo ili nikako ne govori.

Iako je Zakon o biomedicinski potpomognutnoj oplodnji (BMPO) usvojen polovinom 2018. godine, mnogi parovi koji su kod Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, podnijeli zahtjev za sufinansiranje troškova, morali su na kraju sami izdvojiti većinu novca.

Prvog januara stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom (BMPO), ali je njegova primjena zbog zakašnjenja od šest mjeseci, počela tek polovinom prošle godine.

Cilj Zakona je da omogući svim parovima, koji prolaze kroz mukotrpan proces biomedicinski potpomognute oplodnje (BMPO), jednaka prava, ali to ni izbliza nije tako, navode iz Neformalne Facebook grupe građana "Neplodnost-Iskustva", koja okuplja devet hiljada žena.

Dodaju da parovi jednostavno nemaju podršku zdravstvenog sistema, te da se za one koji žele postati roditelji stupanjem na snagu zakona, apsolutno ništa nije promijenilo.

Elmaza Logo, administratorica pomenute grupe, ističe kako je implementacija zakona krenula onako kako to nije bilo zamišljeno.

Federalni Zavod u potpunosti plaća prvi postupak vantjelesne oplodnje, što iznosi 3.900 maraka te vrši refundaciju troškova za lijekove. Ostala četiri postupka Zavod učestvuje sa po 50 posto.

Na pitanje, koliko košta jedan postupak vantjelesne oplodnje, Logo ističe kako su cijene sada daleko više nego prije nekoliko mjeseci, te da je prosjek 10.000 KM.

- Prvi postupak vantjelesne oplodnje po Zakonu je za pacijente trebao biti besplatan, a da se lijekovi odnosno terapija kasnije refundira, u sto posto iznosu. Međutim, to nije tako krenulo, jer uz 3.900 KM, koliko Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH uplati, klinike su po postupku od žena uzimale još 1.750 KM za "besplatni" postupak. Zbog toga su mnogi parovi dizali kredite i plaćati desetine hiljada KM za postupke - ističe Logo.

Dodaje da zakoni, koji su usvojeni, kao i pravilnici, onemogućavaju sprovođenje bilo koje vrste BMPO, jer se parovi uslovljavaju sa odabirom klinika ili budu primorani izdvojiti veliku sumu novca kako bi platili ono što je zakonom trebalo biti regulisano.  

Navodi kako su dvije zdravstvene ustanove u Sarajevu, PZU "Mehmedbašić" i "New Life", koje su sa Federalnim zavodom potpisale ugovor, ali je "New Life" zatvorila vrata pacijentima, obrazlažući to, kako kaže Logo, nedostatkom ljekara.

- Pacijentima su tamo ostali embriji, ne mogu ih prenijeti. Parovi zovu, niko se ne javlja na telefon. Ako se i jave odgovore pacijentu da će to trajati dva, tri mjeseca, da će u međuvremenu doći novi vlasnik, doktor - navodi Logo.

U periodu donošenja Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o BMPO, Parlament FBiH donio je set zaključaka na inicijativu Adise Kokić-Hinović, zastupnice (SDA) u Zastupničkom domu.

Kokić-Hinović, kojoj je ovo drugi mandat u Federalnom parlamentu, kaže kako je mislila da će, nakon toga, primjena zakona ići u pravom smjeru, da će parovi imati svu moguću podršu sa nivoa Federacije, ali je problem, dodaje, nastao u implementaciji podzakonskih akata.

- U novom mandatu saznali smo da su se sredstva preraspodijelila, odnosno da je u federalnom budžetu bilo predviđeno 10 miliona KM, ali da su utrošena samo dva miliona maraka. Kasnili su sa podzakonskim aktima, što je uzrokovalo probleme, jer su ljudi počinjali postupke, a onda je Federalni zavod naknadno donio odluku da im se refundiraju sredstva. Naravno, i to je bilo jako sporo. Na kraju je potrošeno samo dva miliona KM i niko ne traži obrazloženje zašto nema zainteresovanih ako ih nema - objašnjava Kokić-Hinović, koja je prije mjesec ponovo uputila pitanje i urgenciju prema Federalnom ministarstvu zdravstva i Zavodu da joj se dostavi izvještaj o implementaciji Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o BMPO u protekloj godini.

- Tražila sam da mi dostave koliko je bilo prijavljenih pacijenata, koji su problemi, potrebe, novi izazovi, koliko se utrošilo novca i šta se planira za 2025, da li ćemo ostati na dva miliona KM, ili će za ovu stavku biti predviđeno 10 ili možda 20 miliona KM? U razgovoru sa članovima neformalne grupe "Neplodnost-Iskustva" već imam nekoliko inicijativa za izmjene i dopune Zakona i podzakonskih akata, a sve ponukano onim sa čim se parovi susreću u tom procesu. Odgovor još nisam dobila, nekako je slab interes nadležnih institucija za ovu problematiku. Svi to posmatraju na način - donesene su izmjene zakona i završili smo s tim. No očigledno je da se to ponovo mora revidirati - ističe Kokić-Hinović.

Kaže kako kao zastupnica nema informaciju gdje je preraspoređeno tih osam miliona KM.

- Pretpostavljam da bi Vlada kazala da je novac otišao u Fond solidarnosti, odnosno u neke druge programe Federlanog ministarstva zdravstva. Međutim, ako uzmemo u obzir situaciju na terenu, a to je da onkološki pacijenti i dalje nemaju citostatika, da je stagnacija liječenja naših pacijenata u inozemstvu, da nema transplantacija, postavlja se pitanje - gdje je otišlo osam miliona KM predviđenih za postupke BMPO - naglašava Kokić-Hinović.

Logo odgovornim smatra i Federalnu vladu i resorno ministarstvo i Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja.

- Od 10 miliona KM, koliko je prošle godine izdvojeno za nas, dva su potrošena, a nama nije dozvoljeno da se cijene promijene i proširi broj klinika. U Tuzli se jedna klinika nije ni prijavila, dakle, ništa se ne radi, novac se uredno vrati - nije potrošen, a s druge strane znam puno pacijenata iz tog dijela Federacije koji nisu ni krenuli na postupak jer trebaju izdvojiti dodatni novac kojeg nemaju, trebaju novac za lijekove, koji će istina kasnije moći refundirati, ali ga sada nemaju - navodi Logo.

Iako znaju da ova tema nije na lokalnom nivou, iz neformalne grupe građana "Neplodnost-Iskustva", razočarani su što ih se, kako kažu, niko nije sjetio tokom predizborne kampanje.

- Znamo da to nije u nadležnosti lokalnih nivoa vlasti, ali su nas barem mogli pomenuti. Četiri postupka vantjelesne oplodnje, nakon prvog besplatnog, Zavod snosi u 50 posto iznosu, i eto mjesta i za lokalne zajednice da pomognu, koliko koja može, parovima koji se nastavljaju liječiti. Pričaju o izgradnji vrtića, dječijih igrališta u kojima se, odlaskom mladih i ignorisanjem problema sa natalitetom, uskoro neće imati ko igrati - zaključuje Logo.