Prof. dr. Emina Hadžimuratović, pedijatrica i neonatolog oglasila se na Facebooku u vezi dešavanja u Kliničkom centru Univeziteta u Sarajevu (KCUS), gdje radi više od 20 godina.
Njenu objavu prenosimo u cjelosti:
Prijetnje i montirani procesi neće uroditi plodom!
Ja sam prof. dr. Emina Hadžimuratović, pedijatar i neonatolog, profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Na Kliničkom centru UNSA radim već 21 godinu. Medicina je moj život. Najveći dio svog profesionalnog puta provela sam uz bolesnu djecu i novorođenčad, njihove roditelje, svoje kolege i studente. Uvijek sam bila potpuno posvećena svom poslu, a u proteklih 21 godinu rada nikada protiv mene nije vođen nikakav disciplinski postupak, niti sam ikada opomenuta zbog kršenja radnih obaveza.
U petak 18. septembra, nakon ljekarskog sastanka na kojem predajemo pacijente kolegama koji preuzimaju dežurstvo, uručena mi je disciplinska prijava, jer sam na svom Facebook profilu problematizirala stanje javnog zdravstva, način upravljanja KCUS-om, postavljajući pitanja za koja smatram da su u službi javnog interesa, pacijenata, građana i poreskih obveznika.
Šta piše u mojim objavama?
Pisala sam o stanju u javnoj zdravstvenoj ustanovi u kojoj radim duže od dvije decenije. To nije nečiji privatni biznis, već dobro svih građana ove zemlje. Pisala sam o tome kako je stanje lošije nego prije. Nisam objavljivala nikakve interne dokumente, ali sam komentarisala informacije koje su već dostupne javnosti.
Postavljala sam pitanja o načinu trošenja javnog novca, koja bi postavio svaki odgovoran građanin. Pitala sam o rezultatima tih enormnih trošenja. Pisala sam o standardu pacijenta, izostanku discipline, dostavljačima hrane koje srećemo po hodnicima. Govorila sam o pompezno predstavljenim projektima Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo koje nema ko provesti. Pitala sam o edukatorima, njihovoj stručnosti, iskustvu. Pitala sam o projektnom timu, cijeni projekta i sredstvima iz kojih će se finansirati. Pisala sam i o javnim istupima generalnog direkora KCUS-a.
Njegova biografija je javno dostupna i o njoj se može i treba javno raspravljati. Kada govoriti, ako ne sada? Nije li predizborni period najbolje vrijeme da otvorimo diskusiju o rezultatima upravljanja našim javnim ustanovama? Nisam istupala kao glasnogovornik, niti tvrdila da zastupam ustanovu. Pisala sam na privatnom profilu, u svoje ime. Nisam objavljivala nikakvu internu ni medicinsku dokumentaciju, niti iznosila pojerljive podatke o pacijentima. Ako imam ugovor, znači li to da prestajem biti građanin? Gubim li pravo na mišljenje o radu javne ustanove u kojoj radim?
Smatram da je pritisak kojem sam izložena politički motiviran, jer sam izborna kandidatkinja opozicione stranke. Ali, izborni kandidat je i moj generalni direktor Alen Pilav, koji je supotpisnik prijave! Disciplinski postupak samo je nastavak orkestriranog političkog obračuna i gušenja kritičkog mišljenja.
Ranije sam s pozicije šefa neonatalne intenzivne njege prijavila ozbiljne profesionalne propuste kolegice kojoj sam bila neposredno nadređena, uključujući i neodazivanje na pripravnost. Nakon toga sam smijenjena, a na moje mjesto je postavljena kolegica čiji nemar sam prijavila, koja je učila od mene, preda mnom polažući kolokvije iz neonatologije. Tom prilikom je direktor Pedijatrije na sastanku obrazložio kako se po nalogu generalnog direktora neće provoditi nikakav discilinski postupak, a da će prijavljena biti postavljena na poziciju šefa odjeljenja?!
Kažnjena sam jer sam radila svoj posao, a poruka je trebala biti jasna: sistem neće prepoznati savjesne i odgovorne, sistem će privilegovati podobne! Ali, Klinički centar nije poluga vladajužeg režima, već najveća zdravstvena ustanova u zemlji. Ne pripada strankama, ni politikama, već svojim pacijentima. Praktično živim na KCUS-u. Iza mene su studentski dani, teške odluke, spašeni životi, pobjede i porazi koje nosim kući, studenti pred koje izlazim.
Zato, montirani postupci i prijetnje neće uroditi plodom!
Zdravstveni sistem nije jedna stranka, jedan političar, jedan direktor, jedan čovjek. Zdravstveni sistem su ljudi. Čine ga ljekari i medicinske sestre, tehničari i laboranti, spremačice, administrativni radnici i portiri. Čine ga ljudi koji ostaju uz pacijenta kada se ugase kamere i kada utihne predizborna kampanja. Ljudi koji rade noću, vikendom i praznicima, čija imena javnost uglavnom nikada ne sazna. Kritika načina na koji se rukovodi tim ljudima neće biti ugušena.
Toj ustanovi dala sam najveći dio svog života. Zato podnosioce prijave, v.d. šefa Pedijatrijske klinike prim. prof. dr. Sabinu Terzić, direktora discipline prim. dr. sci. Mirzu Halimića i generalnog direktora KCUS-a prim. doc. dr. Alena Pilava javno pitam:
Koji sam položaj zloupotrijebila?
Koje sam službeno ovlaštenje prekoračila?
Koji sam konkretan opći akt, proceduru, uputstvo ili zaključak prekršila?
Koju poslovnu tajnu sam odala?
Koja je konkretna štetna posljedica nastala za KCUS?
Ako ja neću govoriti - ko će?!
Ja sam profesorica Medicinskog fakulteta. Imam 21 godinu rada iza sebe. Imam znanje, iskustvo, akademsko zvanje i profesionalni autoritet. Ako se ja uplašim da postavim pitanje, šta ovo društvo ima očekivati od mladog ljekara, koji je do jučer bio moj student? Može li javnost od medicinske sestre očekivati da upozori, prijavi i progovori, ako strahuje da će sutra biti premještena na najteže odjeljenje? Da li društvo očekuje da to učine radnice, tehničari, portiri, koji od svojih plata izdržavaju cijele porodice?
Osjećam da je to moja dužnost, da to nalaže moja zakletva, moja uvjerenja i moj dosadašnji rad. Nikada neću tražiti privilegije, niti se ponašati izvan pravila, ali nećete me ušutkati. Ni u kampanji, ni izvan kampanje. Nećete koristiti institucionalne poluge moći da se obračunavate s političkim neistimišljenicima. O vašem stilu rukovođenja, odlukama, progonima, montiranim procesima odlučivat će pravosudne institucije ove zemlje.
Svoje studente učila sam da znaju, pitaju, argumentuju. Učila sam ih da preuzmu odgovornost za ono što kažu i urade. Učila sam ih da skupe hrabrost i stanu iza pacijenta, profesije, javnog interesa. Samo ih nisam učila da šute.
Ako sam to godinama tražila od njih, danas to kategorično tražim od sebe.
Prof. dr. prim. Emina Hadžimuratović, specijalistica pedijatrije i neonatologije, ljekar KCUS-a i profesorica na Medicinskom fakultetu UNSA".