Još od 10. stoljeća, kada su kao nomadi krenuli iz Indije, rasuvši se po cijelom svijetu, Romi su ostali vjerni obilježavanju Đurđevdana, svog najstarijeg, najvećeg i najradosnijeg praznika.

Njime već stoljećima proslavljaju buđenje prirode i dolazak proljeća, rađanje novog života, vrijeme novih putovanja i nade u bolje sutra. Zanimljivo je da praznik, koji se izvorno obilježavao u spomen na Sv. Đorđa, odnosno Jurja - zaštitnika siromašnih, bolesnih, vitezova i konjanika, danas proslavljaju Romi svih vjeroispovijesti, bez obzira na to jesu li pravoslavci, katolici ili muslimani.

Za njih je Đurđevdan prepun simbolike i značenja koje obiluje narodnim običajima u svrhu plodnosti i zaštite zdravlja.

Glavni običaji su pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem i kupanje na rijeci. Đurđevdansko cvijeće su đurđevak, mlečika, maslačak i od njih treba isplesti vjenčiće kojima se kite ulazna vrata na dvorištu i kući.

Praznik buđenja proljeća, kako se Đurđevdan ili Herdelez još naziva, prepoznatljiv je u cijelom regionu i obiluje narodnim običajima, koji se ogledaju u raznim radnjama za zaštitu, zdravlje, plodnost.

Za neke Rome je izuzetno važno kupanje u rijeci, i to prije izlaska sunca, takozvani Đurđevdanski uranak. Tom prilikom se u rijeku bacaju cvijetni vijenci čime se odbacuju svi grijesi i sve negativnosti, a zadržava nadu u ispunjenje želja.

Tradicija kaže da se prije Đurđevdana nije preporučivalo spavati pod otvorenim nebom. Kako Đurđevdan označava kraj zime i početak lijepog vremena, jedan od običaja vezanih za ovaj praznik je provođenje noći uoči Đurđevdana na proplanku ili planini uz vatru, a jutrom se valja umiti i okupati vodom sa izvora, odnosno rijeke - za sreću i zdravlje.

Na sam praznik, Romi se osobito svečano odijevaju i stavljaju nakit, svuda okolo odjekuje romska muzika, pale se vatre i pleše romsko kolo. Veselje traje do kraja trodnevnog praznika, piše Federalna.ba.

U današnje vrijeme rijetke su romske porodice  koje se u potpunosti pridržavaju drevnih običaja i rituala. Sve se odavno pretvorilo u drugačije, urbano svetkovanje koje naravno diktira i imovno stanje svake romske porodice i domaćina.

Daleko od romantične slike jednog praznika, Romi su u našoj zemlji uglavnom  marginalizirana kategorija stanovništa, često bez zaposlenja, pristojnog krova nad glavom, s balastom različitih oblika diskriminacije i predrasuda.