Sadik Čekić motore, kako kaže, vozi od kad zna za sebe. Do sada je prešao hiljade kolimetara, ali ono što ga očekuje u naredna dva mjeseca, nije obično putovanje, nego prava avantura. Sadik iz svog Gradačca, čuvenim Putem svile namjerava stići da Bajkalskog jezera u Rusiji, a zatim nazad do Minhena, što ukupno iznosi oko 27 hiljada kilometara, a sve to na dva točka.

- Motore vozim od malih nogu, a od samog početka želja mi je bila da vozim do Bajkalskog jezera u Rusiji. To jezero ima posebne čari, udaljeno je od civilizacije, ima posebnu floru i faunu i predstavlja, kako kažu, Meku za motoriste. Plan je bio da idem sa suprugom Nadirom, ali ona zbog zdravstvenih razloga nije u mogućnosti da krene na tako dug put - priča nam Čekić.

Podsjećamo, Put svile je naziv za mrežu karavanskih puteva koji su još uspostavljeni još u drugom stoljeću prije nove ere, a povezuju Sredozemlje sa sjevernim dijelom Kine i centralnom Azjom.

U Njemačkoj 54-godišnji Sadik Čekić živi od svoje deste godine, a radi na željeznici kao dispečer za InterCity express (ICE) brze vozove. Kaže da je to veoma stresan posao, a vožnja motora za njega predstavlja najbolji način odmora.

- Supruga mi je predložila, da pošto ona ne može ići, nađem sebi saputnike. Prvi je pristao moj kolega sa željeznice, inače Afganistanac iz Kabula. Tražili smo još nekoga, jer nam treba malo veća grupa, zbog dugog puta, puno zemalja koje ćemo prolaziti i različitih jezika, ipak se radi o najmanje 13.400 kilometara samo u jednom pravcu. Tako samo našli dva Turčina, koji su rođeni i žive u Njemačkoj. Naravno svi pričamo njemački, moj prijatelj Afganistanac pored maternjeg jezika zna engleski i ruski, a Turci pored turskog, govore i engleski i arapski. Tako da u sporazumijevanju nećemo imati nikakvih problema - priča nam Sadik.

Planirana ruta kojem će ići vodi iz Gradačca, odakle će krenuti s Afganistancem, kroz Srbiju gdje će se naći s dvojicom Turaka, pa dalje kroz Bugarsku, Tursku, Gruziju, Rusiju, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan, Mongoliju i na kraju jezero Bajkal.

- Za put se pripremamo još od septembra. Ključno nam je bilo da dobijemo rusku multivizu, što znači za šest mjesci neograničen broj ulazaka u Rusiju. Krećemo iz Gradačca, u nedjelju 26. maja, a pored vožnje motora cilj na je da posjetimo što više gradova. Između ostalih, posjetit ćemo Istanbul, Tbilisi, Samarkand, Dušanbe, Biškek, Almaty, Ulan Bator i mnoge druge gradove. Poseban izazov i užitak bit će vožnja čuvenomm Pamirskom autocestom kroz Tadžikistan i Kirgistan, s nadmorskom visinom 4.600 metara. Povratak planiramo kroz Rusiju uz granicu s Kazahstanom, uz posjetu Jekatarinburgu, zatim glavnom gradu Kazahstana Astani, a odatle istim putem nazad. Plan je da budemo 28. jula u Istanbulu, a odatle još dva dana vozimo do Mihnena, jer se 1. avgusta moram javiti na posao. Cijeli put bi trebao trajati oko dva mjeseca - priča nam Sadik Čekić.

Ovako dug put zahtijeva i značajnu logistiku, a Sadik i njegovi saputnici, odlučili su da sve finansiraju sami.

- Najvažnije je pripremmiti motor. Sve što je potrebno urađeno je prije dvije sedmice, potpuni servis i inspekcija. Pored toga, moramo na put nostiti rezervne dijelove, alat, ponijeti ulje koje moramo mijenjati poslije 12-13 hiljada kilometara, rezevrne gume, jer tih guma tamo nema. Zbog svega toga i priprema traje od septembra. Nismo tražili nikakve sponzore, jer to i podarzumijeva i određene obaveze. U ovome smo sami, ali smo i slobodni i niko nam ne govori šta ćemo i kako ćemo - navodi Sadik.

Na sve što ga čeka Sadik kaže da gleda kao na užitak, jer vožnja motorom za njega prestavlja odmor i odmak od svakodnevice.

- Supruga Nadira također voli vožnju na motoru. Mi tokom odmora, za dvije sedmice napravimo 7-8 hiljada kilometara, obiđemo Crnu Goru, Grčku, Istanbul, Bugarsku, to je jedan mali krug. Kada se to voli, onda je lako - zaključuje Sadik.