Na svakom koraku se može vidjeti povlašten položaj državnih službenika i namještenika u odnosu na radnike koji su zaposleni u privatnom sektoru u Federaciji BiH. Još jedna u nizu diskriminacija, nepravdi prema uposlenicima u realnom sektoru jest stavka koja se može vidjeti u "uslugama" Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja.

Tu stoji kako pravo na medicinsko vještačenje, radi utvrđivanja teške bolesti ili invaliditeta, a radi ostvarivanja jednokratne novčane pomoći, imaju službenici i namještenici Federacije BiH i Bosne i Hercegovine.

U Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo smo pitali kako je moguće da samo državni službenici i namještenici mogu tražiti ocjene Instituta u svrhu dobijanja jednokratne novčane pomoći zbog bolesti, a da nemaju pravo na to radnici u realnom sektoru, zaposleni kod privatnika.

- Što se tiče vašeg navoda da samo državni službenici i namještenici mogu tražiti vještačenje u svrhu ostvarivanja prava na jednokratnu pomoć te da to pravo nemaju radnici u realnom sektoru, obavještavamo vas da je to pravo regulirano uredbom o naknadama koje nemaju karakter plaće, odnosno odlukom o načinu i postupku ostvarivanja prava na naknadu u slučaju teške povrede na radu zaposlenog, teške bolesti i invalidnosti zaposlenog ili člana uže porodice i smrti člana uže porodice zaposlenog.

To vrijedi za federalni, odnosno, državni nivo vlasti. Što se tiče realnog sektora, svaka pravna osoba internim aktom može propisati ovo pravo za radnika i / ili člana uže porodice radnika.

Nadležnost Instituta za medicinsko vještačenje je samo postupanje po zahtjevu i donošenje nalaza, ocjene i mišljenja u postupku i ne možemo nikome uskratiti pravo podnošenja zahtjeva - kazali su nam u Institutu.

Pitali smo ko određuje pravo na ovu jednokratnu novčanu pomoć i koliko ona iznosi te ko plaća tu ocjenu zdravstvenog stanja državnih službenika i namještenika.

- Pravo na jednokratnu pomoć određuje poslodavac svojom odlukom / rješenjem, a na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja Instituta za medicinsko vještačenje ili nekog drugog organa ukoliko je to predviđeno zakonskim i podzakonskim aktima. Uredbama o naknadama koje nemaju karakter plaće, odnosno, odluka Vijeća ministara propisuje visinu naknade na koju radnik ima pravo za utvrđeni slučaj.

S obzirom na to da nijedan zakonski ni podzakonski akt nije striktno propisao ko snosi troškove vještačenja, kod ove vrste postupka troškove može snositi radnik ili poslodavac za radnika, po dogovoru - rečeno nam je u Institutu za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja Sarajevo.