Za ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića je, čini se, "evropske zakone" bilo lakše usvajati nego ih nabrojati. Niti zna šta je usvajao, niti zna šta piše u tim zakonima, niti da li su ti zakoni zaista "evropski", ali ga zato ništa ne može spriječiti da to što ne zna predstavi kao svoj uspjeh.
Međutim, da zna ono što ne zna, "šef bh. diplomatije", kako se voli nazivati, bi nerado govorio o sedam "evropskih zakona" kao svom dostignuću. Stoga ćemo podsjetiti Konakovića koje je to "evropske zakone" usvajao, šta je trebao, a nije pročitao i zašto se tim zakonima baš i ne bi trebao hvaliti.
Vratit ćemo se na sjednicu Vijeća ministara BiH održanu 11. maja 2023. godine, koju je Konaković slavodobitno opisao kao historijsku. To je ona sjednica na kojoj je Milorad Dodik dobio Istočnu gasnu interkonekciju, dok je Južna gasna interkonekcija stavljena na čekanje.
Na toj je "historijskoj sjednici" usvojen i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH, koji je u odnosu na raniji sadržaj koji je usaglašen sa preporukama Venecijanske komisije "obogaćen" amandmanima tadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zorana Tegeltije.
Tim je amandmanima, između ostalog, reducirana definicija instituta sukoba interesa. Naime, u ranijem Nacrtu zakone kojeg su SNSD i HDZ odbijali i koji je usaglašen sa Mišljenjem Venecijanske komisije je član VSTV-a bio u sukobu interesa ukoliko se na funkcije u sudskoj vlasti, Tužilaštvu, Sekretarijatu VSTV-a ili entitetskim ustavnim sudovima prijavi njegov srodnik po pobočnoj liniji do trećeg stepena ili neko sa kime ima prijateljske i poslovne odnose. To je Tegeltijinim amandmanima izbrisano, što je ostavilo širom otvorena vrata za stvaranje pravosudne mreže članova familija, prijatelja i poslovnih saradnika.
Tegeltijinim amandmanima reducirane su i nadležnosti Jedinice za integritet. U ranijem Nacrtu je Jedinica za integritet kod dodatne provjere imovinskih izvještaja samo trebala poslati zahtjev pravnom ili fizičkom licu, odnosno državnoj ili entitetskoj instituciji. Tegeltijim amandmanom je ugrađena odredba da se takav zahtjev mora poslati u skladu sa entitetskim pravnim propisima. Dakle, država je stavljena u poziciju da čeka da li će joj entitet odobriti pristup podacima ili neće. Prihvatanje ovog amandmana za zvaničnike entiteta RS ovu sjednicu Vijeća ministara BiH čini baš "historijskom".
Zahvaljujući Tegeltijinim amandmanina za koje su glasali Elmedin Konaković, Edin Forto i Zukan Helez, onemogućena je primjena Zakona o VSTV-u zbog nemogućnosti formiranja i aktiviranja Jedinice za integritet. Zbog toga je Zakon o VSTV-u dva puta mijenjan i rok njegovog stupanja na snagu je pomjeran.
Da usvojeni zakon nije "evropski", najbolje potvrđuje njegov član 26. u kojem piše da će se "u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona usvojiti novi Zakon o VSTV-u koji će biti usklađen sa standardima EU-a, kako je predviđeno u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU."
Sprečavanje pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti
Kada je 2015. godine koalicija SDP-SNSD-HDZ završavala svoj mandat, BiH je bila na "crnoj listi" FATF-a i Moneyvala, što je ozbiljno otežavalo poslovanje privredi i finansijskom sektoru u cjelini. To je sanirano 2020. godine, ali se novim Zakonom o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma bilo potrebno uskladiti se sa pravnom stečevinom EU-a i standardima FATF-a i Mondeyvala, te osigurati sve potrebne pravne i faktičke alate nadležnim policijskim agencijama, tužilaštvu i sudskoj vlasti u borbi protiv organiziranog kriminala i drugih oblika kriminaliteta.
Da budemo precizniji, od BiH je tražena uspostava centralizovanog državnog sistema Registra stvarnog vlasništva koji će biti povezan sa entitetskim registrima i koji će omogućiti unakrsne provjere podataka, te pristup FATF-a i drugih međunarodnih policijskih agencija. Cilj tog registra bila je identifikacija pravog vlasnika, čime bi se spriječilo da fiktivni privredni subjekti uđu u pravo vlasništva nad nekretninom ili udjelom u drugom privrednom subjektu.
Tu stupaju na scenu donosioci "evropskih zakona". U konkretnom slučaju su izbjegli uvođenje ovog sistema, što ne samo da je izbjegavanje usklađivanja sa evropskim standardima već je i gubitak za građane BiH i institucionalni kapacitet za odgovor na organizirani kriminal, naročito u vezi sa pranjem novca ili, primjera radi, aktivnostima narkokartela.
Sukob interesa u institucijama vlasti BiH
Evropska komisija je u svom Mišljenju o zahtjevu BiH za članstvo u EU našoj državi zadala i obavezu jačanja prevencije i borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, što je podrazumijevalo i osiguravanje djelotvornosti pravnih propisa o sukobu interesa i zaštiti prijavitelja korupcije, odnosno usvajanje pravnog propisa kojim će biti konstituiran integralni i unificirani sistem sa pripadajućim mehanizmima na teritoriji cijele države i jačanje kapaciteta za pružanje institucionalnog odgovora po pitanju sprečavanja sukoba interesa i borbe protiv svih oblika korupcije.
Međutim, već u samom nazivu zakonskog rješenja kojeg je Trojka usvojila sa partnerima iz SNSD-a i HDZ-a je, suprotno zahtjevima Evropske komisije, utvrđeno da se on primjenjuje samo na nivou institucija BiH, a ne za sve institucije u BiH. Također, novim je Zakonom predviđeno odlučivanje konsenzusom i dvotrećinskom većinom prilikom donošenja odluka o prijedlogu razrješenja, što bitno smanjuje mogućnost izricanja sankcije zvaničniku za kojeg se utvrdi da je prekršio zakon.
Neusvajanje adekvatnog Zakona o sprečavanju sukoba interesa reflektuje se i na FBiH, u kojoj je aktuelna vlast odmah po prezimanju pozicija povukla iz parlamentarne procedure i set antikorupcionih zakona, među kojima su i Zakon o sprečavanju sukoba interesa u institucijama vlasti FBiH i Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije u FBiH, koje je pripremila Vlada Fadila Novalića.
Time je spriječeno stvaranje pravnog okvira i pretpostavki za osnivanje i funkcionisanje tijela koje će odlučivati o sukobu interesa na nivou FBiH. Zbog toga FBiH trenutno nema nikakvu mogućnost preventivnog djelovanja na mogući sukob interesa i intervenisanja ukoliko se sukob interesa pojavi. Zahvaljujući toj situaciji je, primjera radi, ministar unutrašnjih poslova FBiH Ramo Isak bio u prilici da rođenog sina imenuje za direktora KPZ-a Zenica.
Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH
Među usvojenim "evropskim zakonima" je i Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH, koji se i prije usvajanja u finalnoj formi suočio sa opravdanim kritikama medija, nevladinog sektora i stručne zajednice. U usvojenom Zakonu je proširena lista izuzetaka koji se primjenjuju prilikom postupanja po zahtjevu, a umjesto institucije Ombudsmena je nadležnost za odlučivanje o žalbama prebačena na Žalbeno vijeće pri Vijeću ministara BiH, što vlast stavlja u poziciju da sami sebi "sude".
Ostali usvojeni "evropski zakoni" su Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi BiH, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmenima BiH i čuveni Zakon o vinu BiH.
Zahvaljujući stalnom spuštanju ljestvice iz Evropske komisije, uzrokovanom geopolitičkim okolnostima i ruskom agresijom na Ukrajinu, ali i potrebi EU-a da kreiranjem percepcije o evropskom napretku pomognu političkom eksperimentu kojeg su sponzorisali u BiH, našoj je zemlji, uprkos nedovoljnom broju usvojenih zakona i neodgovarajućem sadržaju onih zakona koji su usvojeni, dato načelno zeleno svjetlo za otvaranje pregovora sa EU-om.
Međutim, od dobijanja datuma otvaranja pristupnih pregovora za sada nema ništa i poprilično je izvjesno da datum nećemo dobiti ni u martu ove godine na sjednici Vijeća EU-a, s obzirom na to da aktuelna vlast od marta prošle godine nije usvojila nijedan traženi zakon.
Dva od četiri tražena zakona su usvojena u formi nacrta, Zakon o graničnoj kontroli i Zakon o zaštiti ličnih podataka, ali ih Parlamentarna skupština BiH još nije usvojila zbog opstrukcija iz entiteta RS, što i nije toliko loše za BiH zbog manjkavosti u predloženom Zakonu o graničnoj kontroli.
Preostao je još Zakon o VSTV-u, koji bi se konačno trebao uskladiti sa preporukama Venecijanske komisije, čiji eksperti ove sedmice trebaju održati sastanke sa predstavnicima parlamentarnih stranaka, te Zakon o sudovima, koji aktuelna vlast uporno pokušava reducirati na "zakon o sudu", vodeći efemerne rasprave o lokaciji apelacionog odjeljenja Suda BiH, iako to uopće nije dilema čije rješavanje EU traži od BiH, podsjeća
Stav.