U vrijeme Hladnog rata, na Zapadu, odnosno u onome što se nazivalo slobodnim svijetom, uvriježila se jedna satirična kritika komunističkog, istočnog poretka.

Tvrdilo se da je zbog arhitekture stambenih zgrada u komunizmu seks bilo moguće upražnjavati samo u jednoj pozi - sa strane, zbog tankih zidova i male kvadrature stanova.

Ta lucidna dosjetka uklapala se u širu kritiku tipične socijalističke stambene izgradnje: jednakih blokova, malih stanova, skučenih prostorija i arhitekture koja je ograničavala privatnost i intimni život.

Suština satire ogledala se u tvrdnji da je komunistički sistem, nastojeći organizirati gotovo svaki aspekt života, na kraju određivao čak i način na koji ljudi vode ljubav. 

U Sarajevu su se pojavili slični problemi, a dijelom bi im uzrok mogla biti i arhitektura.

Velika stambena naselja sprečavaju cirkulaciju have, a čista hava važna je za libido muškaraca i žena.

Svaki će hećim kazati da je čista hava bitna za normalan protok krvi, a bez toga nema ni erekcije. Kod ljepšeg spola zagađenje zraka može izazvati oksidativni stres reproduktivnih organa.

Trojka, koja je na vlasti u Sarajevu skoro već deceniju, na vlast je došla na krilima obećanja da će riješiti problem zagađenog zraka. Nije ga riješila, nego je otvorila još problema, i to seksualnih.

Na to se nadovezuje i problem redukcije vode, što utječe na natalitet. Nedostatak vode u gradu okruženom planinama - nevjerovatno!

Tako nedostatak vode sprečava ljude da se upuste u strastven i energičan seksualni odnos iz kojeg bi se, Božijim emerom, izrodila nova biološka trojka, a možda i četvorka. 

Izgleda da je sudbina Bošnjaka, ali i ostalih stanovnika Sarajeva da pate.

Muzafer se barem kupao dok su drugi obavljali radnju, a danas - niti akcije niti kupke.

Ispast će na kraju da je nekad bilo bolje, barem se moglo s boka, dok danas, uz zagađen zrak i redukcije vode, nema ni optimalnih uvjeta za akciju.

Mada, kako naš narod kaže, kad hoću - lahko ću, a kad neću - kako ću!