Profesor Julian Stanley je 1971. godine pokrenuo Study of Mathematically Precocious Youth (SMPY) program.

SMPY je najdugotrajnije aktivno longitudinalno istraživanje intelektualno nadarene djece, piše Big Think.Tokom 45 godina istraživanja je pratila uspjehe i postignuća više od 5.000 nadarene djece koja su oblikovala svijet.

- Bez obzira sviđa li nam se to ili ne, ti ljudi danas kontroliraju naše društvo. Djeca koja na testovima ulaze u prvih jedan posto najčešće postaju naši eminentni znanstvenici i akademici, bogati direktori i savezni suci, senatori i milijarderi - kaže psiholog Jonatan Wai sa Univerziteta Duke koji se bavi prepoznavanjem talenata.

I ta izjava nije pretjerana. Djeca koja su uspješna u matematičkom dijelu tzv. Scholastic Aptitude Testa (SAT) su malobrojna i nisu samo odlični u matematici, nego imaju izvrsne analitičke vještine te znaju identificirati, razlučiti i riješiti problem koji nije samo matematičke naravi.

SAT je standardizirani test koji se koristi kao prijamni ispit za upis na dodiplomske studije univerziteta u SAD-u, a polažu ga svi studenti. Kroz dvije vrste ispita procjenjuju sposobnost kritičkog razmišljanja te poznavanje znanja o stranom jeziku ili o određenom području. Psiholog Daniel Keating sa Univerziteta Joan Hopkins objasnio je kako su ih rezultati tih testova iznenadili.

- Prije svega, veliko iznenađenje je bila činjenica da mnogi adolescenti znaju riješiti matematičke probleme s kakvima se nisu susreli tokom predavanja. Zatim, drugo iznenađenje je broj te djece koja su postigla iznad prosječne rezultate za upis na elitne fakultete - kazao je je Keating.

Dodatno, nadarena djeca se posebno ističu u razmišljanju u obrascima te u prostornom snalaženju. Test prostornog snalaženja također pokazuje razinu kreativnosti i inovativnosti, a to dokazuje i Stanleyevo istraživanje.

- Mislim da je to možda najveći poznati neiskorišteni izvor ljudskog potencijala. Studenti koji su samo neznatno impresivni u matematici ili verbalnim prilikom prijamnih ispita i općenito se zanemaruje u procjenama u školama - rekao je psiholog David Lubinski iz Vanderbilta.

Pa kako potaknuti sve te buduće svjetske vođe? Iskreno, većina nadarene djece prepuštena je sama sebi u granicama postojećeg obrazovnog sistema. Uz programe poput No Child Left Behind i Common Core kurikuluma, fokus američkog obrazovanja posljednjih nekoliko decenija bio je pomaganje učenicima s teškoćama u učenju, dok su bolje učenike zanemarili.

Roditelji ipak prepoznaju djecu koja nemaju problema s učenjem. Oni vide genijalnost svojih mališana, no pokušavaju ga uklopiti u sistem ne shvaćajući pripada li ono tom sistemu ili ne. Taj je stav štetan za svu djecu, a ne samo za nadarenu djecu.

- Kao alternativu, SMPY preporučuje da se djeci koja pokazuju naprednu sposobnost analitičkog rasuđivanja i prostornih vještina omogući pohađanje naprednih kurseva, pohađanje predavanja na fakultetima, pa čak i preskakanje razreda - kazala je psihologinja Alison Gopnik.

- Ovoj djeci nije potrebno ništa posebno, odnosno treba im raniji pristup onome što je već dostupno starijoj djeci - kazao je Lubinski savjetujući roditeljima kako to omogućiti svojim mališanima.

Izložite djecu različitim iskustvima. Kad dijete pokaže snažne interese ili talente, pružite mu mogućnosti da ih razvije.

Podržavajte podjednako intelektualne i emocionalne potrebe. Pomozite djeci da nauče razmišljati o razvoju shvatajući napor kao uspjeh, a ne samu sposobnost. Potaknite djecu da preuzimaju intelektualni rizik i da budu otvorena za neuspjehe koji im pomažu u učenju.

Čuvajte se etiketa: ako dijete etiketiraju kao darovito, to može biti emocionalni teret. Sarađujte s učiteljima kako biste udovoljili potrebama svog djeteta. Bolji učenici često trebaju izazovniji materijal, dodatnu podršku ili slobodu učenja vlastitim tempom. Dopustite da sistem testira sposobnosti vašeg djeteta. To može pomoći roditeljskim nastojanjima da djeci ponude naprednije sadržaje, ali i pravovremeno otkriti probleme poput disleksije, poremećaja pažnje, hiperaktivnosti ili socijalnih i emocionalnih teškoća. Nadarena djeca često imaju vlastiti tempo, pa je najbolje pustiti ih da idu tim ritmom jer će biti u redu.